ANTIOKSIDANSI su molekule koje se prirodno nalaze u hrani, a sposobne su za inhibiciju oksidacije drugih molekula. Kada naše stanice koriste kisik, proizvode slobodne radikale (nusproizvode) koji mogu uzrokovati štetu. Antioksidansi djeluju kao čistači slobodnih radikala, a time sprječavaju i popravljaju štetu koju nanose slobodni radikali. Svim ljudima, a posebno onima koji su tjelesno aktivni, potrebni su antioksidansi jer se slobodni radikali u našem tijelu proizvode spontano na različite načine, a neke radnje pospješuju njihovu proizvodnju (pušenje, loša prehrana pa čak i tjelesno vježbanje). Stoga ne bi bilo loše upoznati borbu  antioksidansa i slobodnih radikala.

 

 

Slobodni radikali su kemikalije koje se u tijelu stvaraju tijekom uobičajenih metaboličkih procesa i tijekom trošenja tjelesnih stanica. Oksidacija je kemijska reakcija u kojoj dolazi do prijenosa elektrona ili vodika sa supstance na oksidativni agens, kojom mogu nastati slobodni radikali. Slobodni radikal je svaka kemijska vrsta sposobna za samostalan život (koliko god kratko trajao) koja u vanjskoj ljusci posjeduje jedan ili više nesparenih elektrona. Sve slobodne radikale karakterizira iznimno visoka reaktivnost, što je rezultat njihova nastojanja da spare nespareni elektron i time postignu stabilnu elektronsku konfiguraciju. Oni mogu započeti lančanu reakciju, a kada dođe do lančane reakcije u stanici, može biti prouzročena šteta ili može doći do njezinog uništenja. Proces nastanka radikala u stanicama je neprekidan i vezan je uz normalne metaboličke reakcije, ali kako smo već ranije naveli, neke radnje taj proces pospješuju (pušenje, lijekovi, neuravnotežena prehrana...).

 

 

Antioksidansi nastaju u stanici ili se u organizam unose putem hrane ili suplemenata. U našem organizmu onemogućuju stvaranje novih slobodnih radikala ili uništavaju već stvorene radikale (engl. scavengers - "čistači"). Također, mogu popravljati oštećenja u stanici nastala djelovanjem slobodnih radikala. Među brojnim podjelama antioksidansa najjednostavnija je na antioksidacijske enzime i malene molekule antioksidansa (tvari dobro topive u lipidima i tvari topive u vodi). U antioksidacijske enzime ubrajamo one koji nastaju u stanicama (superoksid-dizmutaza ili SOD, katalaza, glutation-peroksidaza) te razgrađuju manje aktivne oblike kisikovih radikala u nenabijene neaktivne molekule te veliku grupu enzima koji obnavljaju (slobodnim radikalima) oštećene molekule DNA i proteina. Drugu skupinu antioksidansa čine brojne jednostavne ili složene molekule koje pretvaraju nezasićene, vrlo aktivne molekule slobodnih radikala u nove, kemijski zasićene, neaktivne oblike koji nisu opasni za normalnu aktivnost organizma; koji djeluju kao "čistači" slobodnih radikala (askorbinska kiselina, bilirubin, urati, tokoferol, estrogen, flavonoidi, likopen, glukoza, koenzim Q, albumin, transferin).

 

 

Voće – bobice, agrumi, marelice, mango i crno grožđe

 

Povrće – brokula, špinat, rajčica, mrkva i paprika

 

Mahunarke – grah bubrežnjak, pinta grah i soja

 

Orašasti plodovi – pekan, orasi, pistacio i lješnjaci

 

Napitci – kava (instant i kuhana), čaj (posebno zeleni čaj) i crno vino

 

Tamna čokolada

 

Ljudski organizam u normalnim uvjetima ima dovoljan antioksidacijski mehanizam obrane u svrhu održavanja ravnoteže prooksidans/antioksidans. Priroda te ravnoteže još uvijek nije kvalitetno razjašnjena tako da se znanstvenici često razilaze u mišljenjima. Jedno je ipak sigurno, a to nam govori kako neravnoteža (prooksidans/antioksidans) izaziva oksidacijski stres. Većina stanica sposobna je tolerirati blagu neravnotežu, ali ne duže vrijeme. Stanice su sposobne povećati antioksidacijsku obranu u svom odgovoru na stres. Taj sustav obrane uvjetovan je zdravom (uravnoteženom) prehranom, redovitom tjelesnom aktivnošću, normalnim spavanjem, a na njega negativno utječu različiti toksini (lijekovi, alkohol, cigarete) iz okoline. 
 

Izvor: Fitness trener