Kraj je studenoga, sezona sarme svečano je otvorena - ili bi barem trebala biti. Mnogi ovih dana zaključuju da su krenuli kuhati svoje prve zimske lonce, samo da bi shvatili da je najvažniji sastojak, kiseli kupus, neposlušan. Premalo savitljiv, previše tvrd, listovi pucaju, a motanje se pretvara u borbu.
Iako se čini da je “kiseli kupus - ko kiseli kupus”, realnost je malo kompliciranija. Idealni listovi za sarmu nisu slučajnost, već rezultat pravog trenutka branja, pravilnog kiseljenja i još nekoliko detalja koji se lako previde.
Da bi kupus bio savršeno mekan za motanje, mora odležati dovoljno dugo u rasolu. Upravo u studenom događa se da kupus koji kupujemo još nije do kraja fermentiran - posebno ako ga proizvođači stavljaju u rinfuzi početkom mjeseca, kako bi uhvatili adventsku potražnju.
Nedovoljno fermentiran kupus ima nekoliko karakteristika:
Ako vam se to dogodilo, niste jedini - kraj 11. mjeseca redovito je razdoblje u kojem se kupus još "formira", pa se lako potrefi nezgodna serija.
Srećom, postoje načini da izbjegnete tvrde listove, ali i trikovi za spašavanje situacije ako ste već doma donijeli kupus koji se tvrdoglavo opire.
Blanširanje je najbrže rješenje:
Listove odvojite i kratko prokuhajte 2-4 minute. To ih omekšava i čini podatnima za motanje.
Tanko odrežite žile nožem - to ponekad čini drastičnu razliku.
Ponovno ga potopite u topli rasol - lagano zagrijani rasol brže prodre u listove.
Ako sve drugo ne uspije - radite mini-sarme
Manji listovi i manja količina nadjeva lakše se oblikuju čak i s nešto tvrđim kupusom.
Sarma je jelo koje tolerira puno toga, ali tvrdi listovi kupusa definitivno nisu među tim stvarima. Zato je kraj studenoga vrijeme kad treba malo opreza pri kupnji, ali i malo tehnike kod kuće. Uz pravi kupus i sitne trikove, lonac koji krčka na štednjaku brzo će nadoknaditi sve frustracije s početka priče - a sarma će biti mekana, kompaktna i taman kisela, onako kako treba.