U POSLJEDNJIH 18 mjeseci, otkako se intenzivirala izraelska vojna intervencija u Gazi s teškim posljedicama po palestinske civile, širom svijeta sve je češći otvoreni ili prikriveni bojkot događaja povezanih s Izraelom. Od utakmica bez izraelskih navijača, preko globalnih natjecanja bez izraelskih sportaša i panela bez izraelskih govornika do otkazivanja ili odgode nastupa izraelskih umjetnika.

Organizatori ovih događaja obično se pozivaju na sigurnost ili odluke nacionalnih vlada, a njihovi kritičari na slobodu govora i nediskriminaciju. Javnost pak često ostaje taoc između političkog pritiska i operativnih procjena, odnosno nitko je ništa ne pita u novom sukobu narativa oko Izraela.

Otkazivanje festivala židovskog filma u Malmöu

Pitanje je jednostavno, a odgovor baš i nije: zaslužuju li izraelski pojedinci i skupine, u pravilu osobe koje nemaju nikakve veze s izraelskim vlastima, bojkot i neravnopravan tretman zbog izraelske agresije na Gazu?

Samo u posljednjih desetak dana izraelski sportaši i umjetnici našli su se na udaru sankcija i prikrivenih bojkota pod egidom sigurnosti. Prvo je Indonezija, najveća muslimanska zemlja svijeta, uskratila vize izraelskoj reprezentaciji za Svjetsko prvenstvo u gimnastici koje upravo traje u Jakarti, što je bilo u suprotnosti s načelima Međunarodnog olimpijskog odbora.

Potom je Međunarodni festival židovskog filma u Malmöu otkazan zato što nijedna komercijalna dvorana u tom švedskom gradu s otprilike 15 posto muslimanske populacije nije pristala otvoriti svoja vrata, a prije nekoliko dana Aston Villa, engleski nogometni premierligaš, objavila je kako gostujući navijači nisu dobro došli na utakmicu Europske lige 6. studenoga protiv Maccabija iz Tel Aviva.

U oba spomenuta slučaja obrazloženje se temelji na sigurnosnim razlozima, a švedski kinematografi izričito su objasnili da ne žele svoje osoblje izlagati opasnosti. Kritičari su odmah ukazali da su gradske vlasti, koje ionako sufinanciraju festival s 15.000 eura, trebale ponuditi neki prostor u gradskom vlasništvu.

Starmer osudio odluku gradskih vlasti u Birminghamu

Što se tiče Birminghama, u kojem oko 30 posto stanovništva čine muslimani, odluku Aston Ville, odnosno gradskih vlasti, osudio je i britanski premijer Keir Starmer: "Uloga policije je osigurati da svi navijači mogu uživati u utakmici bez straha od nasilja". S obzirom na snažne reakcije, postoje naznake da će navijačima izraelskog kluba ipak biti dopušten ulazak na stadion Villa Park.

Prije spomenutih primjera izraelskim su glazbenicima zatvarana vrata festivala i koncertnih dvorana, otkazivana su sudjelovanja izraelskih govornika na raznim konferencijama i panelima, a još uvijek nije sigurno hoće li Izrael imati svoga predstavnika na Eurosongu u svibnju sljedeće godine u Beču.

U europskim okvirima najdalje su u bojkotu otišli Barcelona i Göteborg. Katalonska metropola, kojom upravljaju ljevičarske stranke, izglasala je prekid svih institucionalnih odnosa s izraelskom vladom sve dok se u Gazi ne budu poštivala ljudska prava.

Göteborške gradske vlasti odlučile su bojkotirati "države koje su pribjegle nezakonitoj okupaciji drugih država". Jedna od zemalja na popisu bio je Izrael, no upravni sud je kasnije zabranio takvu praksu.

Bojkotom se zahtijevaju promjene

Smisao ovakvih nenasilnih akcija je skrenuti pažnju europske i globalne javnosti na izraelsku agresiju na Gazu i izraziti svoje protivljenje. Ekonomskim i reputacijskim troškom bojkota motiviraju se sponzori, partneri i pojedinci da zatraže promjene politike, što je često brže i učinkovitije od apela bez ovakve poluge.

Tako se šalje poruka da je neprihvatljivo igrati nogomet s izraelskim predstavnicima ili organizirati festivale židovskog filma dok traje palestinska tragedija u Gazi. Bojkot također potiče javnu raspravu jer se medijska pažnja usmjerava na uzrok, a ne samo na "show", čime se u određenoj mjeri povećava pritisak za politički dijalog.

I to je sasvim shvatljivo i legitimno, jer kulturne i sportske platforme ipak stvaraju simbolički legitimitet. No bojkoti ovakvog tipa često kažnjavaju sportaše i umjetnike koji nemaju nikakav utjecaj na odluke svojih nacionalnih vlada, možda se ni ne slažu s njima, pa su kao kolektivna kazna za sve Izraelce ili sve Židove duboko nepravedni.

Kad se sudjelovanje zabranjuje po nacionalnosti ili pripadnosti, prelazi se crta nediskriminacije i zapravo ističe da je identitet dovoljna osnova za sankciju. Oslanjanje na "sigurnosne razloge" je alibi.

Umjesto da institucije osiguraju red, one nagrađuju prijetnju prosvjeda ili incidenta gašenjem događaja. Time se stvara suprotni učinak: organizatori unaprijed izbjegavaju "rizične" teme i događaje, a sloboda izražavanja postaje uvjetna.

Učinak na politiku je gotovo nikakav

Praktični učinak na izraelsku državnu politiku gotovo je nikakav: vlade ne mijenjaju odluke zbog otkazane utakmice ili koncerta. Bojkot često pogađa manjinske, kritičke ili nezavisne autore koji su opozicija centrima moći, pa je proporcionalnost mjere upitna.

Konačno, bojkot zamjenjuje dijalog i razmjenu moralnim signaliziranjem, umjesto mostova ostaju prazne dvorane i kazna pogrešnoj adresi. Možda je to najbolje još prije nekoliko godina argumentirao slavni australski glazbenik Nick Cave:

"Odluka da The Bad Seeds nastupaju u Izraelu za neke ljude je sporna. Da budem sasvim jasan: ne podržavam sadašnju vladu u Izraelu, ali ne prihvaćam ni da je moja odluka da sviram u toj zemlji bilo kakva vrsta prešutne podrške politici te vlade. Niti odobravam zločine, niti sam neupućen u njih.

Svjestan sam nepravdi koje trpi palestinsko stanovništvo i želim, zajedno sa svim ljudima dobre savjesti, da se njihova patnja okonča sveobuhvatnim i pravednim rješenjem, onim koje uključuje ogromnu političku volju s obje strane jednadžbe.

"Koncert u Izraelu ima veći učinak od bojkota"

Kao što znate, osobno sam prikupio oko 150.000 funti za djecu Palestine. Nastup u Izraelu nije podrška nekom određenom političkom entitetu, već načelan stav protiv onih koji žele maltretirati, osramotiti i ušutkati glazbenike.

Ne namjeravam ulaziti u detaljnu raspravu o tome da se bojkot Izraela može smatrati antisemitskim, da ne funkcionira i da potiče učvršćivanje pozicija suprotnih onima koje želimo u Izraelu. Reći ću samo da koncert u Izraelu ima veći učinak od bojkota", zaključio je.