UMJETNI zaslađivači su prirodni, međutim češće sintetski spojevi od kojih su neki i nekoliko stotina puta slađi od stolnog šećera. Razlozi za njihovu upotrebu su mnogi: pomoć u gubitku tjelesne težine, smanjuju rizik od nastanka karijesa, mogu ih upotrebljavati osobe koje boluju od dijabetesa, relativno su jeftini i sl. Zbog malog kalorijskog sadržaja sveprisutni su u industrijski procesuiranoj hrani. Danas je znanstvena javnost podijeljena vezano za neškodljivost pri dugoročnom primjeni umjetnih zaslađivača. U ovom tekstu opisat su najbitnije značajke najčešće prisutnih zaslađivača.

 

ASPARTAM (E951) 
 

Aspartam je umjetno sladilo te pripada u skupinu pojačivača okusa, 200 je puta slađi od stolnog šećera. Po svojoj kemijskoj strukturi aspartam je metilni ester dipeptida građenog od dviju aminokiselina, asparaginske kiseline i fenilalanina. Nakon ingestije aspartam se hidrolizira u intestinalnom lumenu u slijedeće komponente: aspartična kiselina, fenilalanin i metanol. Navedene komponente se apsorbiraju u krv i metaboliziraju se. Pretpostavlja se da niti aspartam i njegove metaboličke komponente se ne kumuliraju u organizmu. Postoje mnoge studije izvedene na animalnim modelima koja su pokazale da aspartam može inducirati maligne tumore, limfome i leukemije, također se pokazalo da posjeduje određenu karcinogenost ako se koristi tijekom trudnoće. Zabranjena ja konzumacija aspartama u osoba koje boluju od rijetke metaboličke bolesti – fenilketonurije.

 

ACESULFAM-K (E950)

 

Umjetno sladilo i pojačivač okusa, 200 je puta slađi od stolnog šećera. Proizvodi se kemijskom sintezom iz derivata acetooctene kiseline. Nakon ingestije u organizmu se ne metabolizira i biva izlučen putem bubrega nepromijenjen. Znanstvena su istraživanja jasno pokazala da acesulfam K, kao i neka druga umjetna sladila, kod eksperimentalnih životinja uzrokuje rak i povećava izglede za pojavu raka u ljudi. Također je utvrđeno postojanje mogućnosti da organizam na konzumiranje takvih sladila reagira povećanim tekom zbog povećane potrebe za ugljikohidratima. Tako redovita upotreba sladila može dovesti do debljanja.

 

NATRIJEV CIKLAMAT (E952)

 

Umjetno sladilo koje je, ovisno o koncentraciji, 30 – 50 puta slađa od šećera saharoze. Proizvode se kemijskom reakcijom sulfoniranja cikloheksamina. Crijevne ih bakterije mogu razgraditi do toksičnog cikloheksilamina, te je u pokusima na životinjama uočeno da visoke koncentracije uzrokuju rak mjehura, smanjenu plodnost i da izazivaju štetne promjene na stanicama embrija. Poznato je da ciklaminska kiselina i njezine soli uzrokuju migrene. Europska komisija značajno je smanjila PDU (portable dosing unit) ovog aditiva, jer ga djeca lako mogu prekoračiti. Ciklamati su u SAD-u zabranjeni zbog sumnje da uzrokuju rak.

 

SAHARIN (E954)

 

Saharin je prvo kemijski sintetizirano sladilo koje je oko 300 puta slađe od saharoze. Hrana kojoj su dodana ova sladila može poprimiti gorki do metalni okus. Nemaju nikakvu energijsku vrijednost, a često se rabe u kombinaciji s ostalim umjetnim sladilima. Iako se smatraju bezopasnima, u istraživanjima je nakon konzumacije saharina u pokusnih životinja uočena pojava raka mokraćnoga mjehura i štitnjače. Nakon ingestije saharin se ne apsorbira i ne metaboloizira u organizmu, izlučuje se nepromijenjen putem bubrega i zato ga FDA smatra relativno neškodljivim ako se ne prelaze preporučene dnevne vrijednosti.

 

SUKRALOZA (E955)

 

Umjetno sladilo koje je oko 600 puta slađe od saharoze. Proizvodi se kloriranjem saharoze. Nema nikakvu energijsku vrijednost jer se najvećim dijelom iz organizma izlučuje nepromijenjen. Smatra se sigurnijom od acesulfama (E950), aspartama (E951) i saharina (E954). Pojedina znanstvena istraživanja upućuju na negativne učinke sukraloze na štitnjaču, dok druga pokazuju da konzumacija većih količina ovog aditiva u pokusnih životinja remeti normalnu crijevnu floru te, posljedično, uzrokuje debljanje. Također se sumnja da sukraloza može uzrokovati migrene, te alergijske reakcije u ljudi osjetljivih na dekstrozu i maltodekstrin. Iako se smatra bezopasnom, često konzumiranje nije preporučljivo.

 

STEVIA

 

Stevia je rod za 240 vrsta biljaka koja pripadaju porodici Asteraceae. Vrsta Stevia rebaudiana je danas u širokoj primjeni zbog “slatkih” listova biljke. Listovi sadrže razne glikozide, a glavni ekstrakt listova biljke je steviol glukozid koji je 300 puta slađi od saharoze. Proizvodi se mogu dodati u čaj i kavu, kuhane i pečene proizvode, prerađenu hranu i piće, voćne sokove, duhanske proizvode, kolače, gumu za žvakanje i napitke. O njima se uvelike raspravljalo u vezi zdravlja i sigurnosti, a u zadnjih 20 godina mediji su posvećivali značajnu pozornost na području SAD-a, ali i Europe.

 

Iako do danas postoje oprečna mišljenja o neškodljivosti stevije kao zamjena za stolni šećer, nema dovoljno dokaza o njegovoj štetnosti, dapače neke studije govore u prilog o mnogim dobrobitima po zdravlje čovjeka. Jedna od njih je i ova: izravno djelovanje steviozida na transport glukoze u proučavanju mišića skeleta otkrivaju da se djelovanje inzulina na transport glukoze u mišiću može poboljšati zahvaljujući niskoj koncentraciji steviozida, ističući da steviozid ima trenutno važno djelovanje u sustavu transporta glukoze u mišiću skeleta.

 

Bilo kako bilo, zasigurno je reći da kao i kod lijekova pitanje doze je pitanje toksičnosti. Ne pretjerujte s proizvodima koji sadrže zaslađivače, iako je to danas apsolutno nemoguće, jer se nalaze u većini prehrambenih artikala. Kako bi izbjegli unos zaslađivača jedite više sirovog voća i povrća, mesa, ribe i mliječnih proizvoda jer ćete na taj način smanjiti i ukupni unos zaslađivača u Vaš organizam, a ako već morate koristiti umjetne zaslađivače u obliku tableta ili sirupa ne premašujte vrijednosti koje su navedene na deklaraciji.