Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vam predstavlja jednu prilično posebnu pizzeriju u Zagrebu.

ISKORISTIT ĆU ovaj osvrt kako bih po ne znam koji put istaknuo dvije bitne činjenice koje se stalno povlače po komentarima ispod tekstova, osvrta i recenzija o pizzerijama, a o kojima se već bezbroj puta pisalo. Obje se činjenice odnose na cijene pizza u Hrvatskoj, pogotovo na cijene pizza u velikim hrvatskim gradovima.

Činjenica prva

Hrvatima pizza nije skupa. Ne, nemojte odmah napisati zločesti komentar u kojem ističete kako vi ne biste dali više od pet eura za nešto što nazivate izgorenim tijestom s malo salame i sira. Kada bi svi oni koji tvrde kako su cijene pizza neprimjerene bili u pravu, onda bi se pizzerije s vremenom zatvarale.

A ne bi se u zadnjih pet, šest godina otvorio cijeli niz novih. To je vrlo jednostavan zakon tržišta. Budući da pažljivo pratim pizza scenu, a živim na relaciji Osijek - Zagreb, nepobitna je činjenica kako se u ta dva grada otvorilo puno novih pizzerija. A zatvorile su se samo dvije ili tri.

U Osijeku su se zatvorile pizzerije Grozd i Stross, a Oliva je prešla samo na dostavu. Otvorile su se Sporthouse, Ventidue, Pepe, Astrogarden, Stross 2... U Zagrebu su se zatvorile kultna Dvojka i solidna O´ro di Napoli, a otvorilo se dvadesetak novih (Medena, Butler, Al Dente, La Passione, Public, Park, Mime´s, Boccone, Mrs. Fogg...). Kada bi pizza uistinu bila baš toliko neprihvatljivo skupa, broj pizzerija ne bi rastao iz dana u dan.

Činjenica druga

Svatko ima pravo svoj proizvod prodavati po cijeni koju smatra adekvatnom. Ja bih isto volio otići u vrhunsku pizzeriju na dobru napoletanu i za to platiti pet ili sedam eura. Isto kao što bih volio voziti vrhunskog terenca ili neki SUV visoke klase, a vozim Hyundai Kona koji sam si priuštio na kredit.

Jedno su naše želje, mogućnosti i stavovi, a sasvim drugo je okrutna stvarnost koja kaže kako si ne možemo priuštiti baš sve što želimo. Dakle, pizza očito košta upravo onoliko koliko treba koštati. A zašto sam sve ovo ponovo istaknuo? Jer sam napokon posjetio pizzeriju La Passione koja je otvorena u blizini popularnog zagrebačkog Britanskog trga.

Uvijek se prilikom putovanja i odlazaka u određenu pizzeriju unaprijed raspitam kod prijatelja i poznanika, pogledam preporuke i osvrte, a obavezno pročitam i već spomenute komentare. Upravo se većina negativnih komentara vezanih uz La passione odnosi na cijene, ali i na nazive pizza.

Nazive neću komentirati jer su mi simpatični i originalni, a cijene sam već prožvakao na početku ovog osvrta. Ujedno, La Passione ima vrlo korektan pristup prema svojim gostima pa poput većine kvalitetnih pizzerija koje sam posjetio u Italiji ispred samog lokala ima vrlo transparentno istaknut kompletan cjenik.

Priđeš, pogledaš i prelistaš pa, ako ti se čini skupo, jednostavne ne uđeš i ne naručiš "izgoreno tijesto s malo salame i sira" za petnaest eura.

Ja sam ga, eto, naručio

La passione u ponudi ima petnaestak pizza podijeljenih u tri kategorije - pizze Old School, pizze Gourmet i pizze La Passione. Pitao sam konobara na što se odnose nazivi jer sam pomislio kako se radi o različitim vrstama tijesta, ali sam saznao kako je tijesto za sve pizze isto, a nazivi kategorija odnose se isključivo na nadjeve.

Old School pizze su u biti klasične pizze koje se najčešće nalaze u ponudi, poput Margherite i Slavonske. Odlučili smo se za jednu Old School pizzu, Slavonsku, i za jednu La Passione. Pogađate, druga je bila pizza s mortadelom i pistacijom koja se u La Passioneu zove Monica Bellucci.

I ostale pizze imaju takve neobične nazive pa u ponudi između ostalih možete pronaći Erosa Ramazzottija, Carlu Bruni, Madonnu i Ala Pacina. Osim moje ovisnosti o pizzi s mortadelom i pistacijom, Monicu Bellucci sam izabrao zbog privlačne burrate.

Dobra tekstura

Tijesto je moderno napoletansko, uzdignutih i napuhanih rubova s prepoznatljivim crnim flekama, dok je sredina tanka i mekana, ali ne prevlažna i gnjecava. Tijesto je svakako dobre teksture, a odradilo je kvalitetnu fermentaciju.

Možda je samo temperatura peći neusklađena s postotkom hidracije pa su rubovi na nekim mjestima nedovoljno "isušeni", djeluju pomalo gnjecavo i "žvakavo". No, tijesto je ukusno i zadovoljava sve kriterije solidne napoletane.

Nadjevi su nam se svidjeli, sastojci su dosta dobro posloženi, a na obje pizze koje smo naručili većina je sastojaka visoke kvalitete. Ako bih baš morao istaknuti neki nedostatak, onda bi to bila burrata koja je bila prehladna u sredini.

Upravo je posluživanje burrate adekvatne temperature i teksture najveći problem mnogih pizzerija. Budući da smo bili u vrijeme kad u pizzeriji nije bila gužva, pa samim time ni veći broj narudžbi, očito nije bilo vremena da se pripremi i zagrije (iz hladnjaka tek izvađena) burratu na adekvatnu temperaturu.

Mnogi je pizza majstori potope u toplu vodu, ali i za to treba dosta vremena pa postoji opasnost da gost predugo čeka naručenu pizzu. Bez obzira na taj mali nedostatak, uživali smo u poprilično dobrim napoletanama.

Cijene

Cijene pizza kreću se od 7.5 do 15 eura. Margherita je 7.5 eura, većina je Old School pizza devet ili deset eura, a najskuplje su pizze La Passione za koje treba izdvojiti 15 eura. Gourmet pizze su od 11 do 13 eura.

Sve u svemu, La Passione pravi i poslužuje jako dobre napoletane. Ambijent je ugodan, atmosfera opuštena. Usluga je vrlo korektna, a konobari su angažirani i srdačni, istovremeno ne pretjerano nametljivi. Svidjela nam se i solidna ponuda pića, prvenstveno piva.

La Passione će, uvjeren sam, dodatno obogatiti zagrebačku pizza scenu, pogotovo ako do kraja iskoristi veliki potencijal koji definitivno ima.