Gledano sprijeda ili straga, naša kralježnica izgleda ravna. Međutim, gledano iz profila, ima izgled dvostrukog slova S, točnije sastoji se od niza lukova. Ovo nije slučajno; luk je jedan od najsnažnijih nosivih elemenata u prirodi, što je prepoznato u arhitekturi, pa luk nalazimo kao nosivi element mostova, svodova i monumentalnih građevina. Kada je naša kralježnica u pitanju, ovisno o smjeru zakrivljenosti luka, razlikujemo kifozu i lordozu. Kifoza označava zakrivljenost luka prema posteriornom/stražnjem dijelu tijela, dok lordoza označava zakrivljenost luka prema anteriornom/prednjem dijelu tijela.

 

Lumbalni dio kralježnice zakrivljen je prema prednjoj strani tijela, pa govorimo o lordozi. Za optimalnu zakrivljenost i međusobni položaj slabinskih kralježaka brinu se brojni mišići. Sa stražnje/leđne strane, to su m. erector spinae, m. longisimus dorsi, i naravno svima nam poznati široki leđni mišić, m. latisimus dorsi - lat. Ovi mišići svojim tonusom povlače kralježnicu prema natrag. Ovoj sili suprotstavlja se sila mišića prednje stjenke trbušnog zida; m rectus abdominis, m. transversus abdominis, m. obliquus internus abdominis i m. obliquus externus abdominis.

 

Kod neaktivnih ljudi, često pretilih, koji vode sjedilački život, mišići trbušnog zida slabe. Zbog pretilosti, često su i vidno distendirani, a dodatna težina s prednje strane struka pojačano povlači lumbalni dio kralježnice prema naprijed, pojačavajući zakrivljenost luka. Dolazi do tzv. hiperlordoze.

 

Lumbalni kralješci pomiču se iz optimalnih pozicija, stvarajući pritisak na hrskavične zglobne površine između kralježaka, a često i na izlazišta živaca koji kreću iz leđne moždine i provlače se između kralježaka. Najčešće se na udaru nađe nervus ischiadicus, pa se ovo stanje naziva
išijas - snažna bol u lumbalnom dijelu leđa, koja često sijeva u jednu nogu. Ako se hiperlordoza pojača, moguća je protruzija ili hernijacija intervertebralnog diska - stanje kod kojeg, zbog pojačanog pritiska s jedne strane, elastični međukralježnični disk bude istisnut iz svog ležišta. Pri tom stvara pritisak na okolno tkivo i živce, uzrokujući jaku bol i čak i djelomičnu oduzetost donjih ekstremiteta.

 

Naravno, pitate se kakve sve to veze ima s nama koji redovito treniramo i održavamo svoje mišiće jakima? Vježbe kao što su sve varijacije čučnja, mrtvog dizanja, veslanja u pretklonu i hiperekstenzija, vrlo snažno pogađaju mišiće donjeg dijela leđa. Nakon dobro odrađenog treninga, usljed ubrzanih metaboličkih procesa u njima, ovi mišići će ostati pojačanog tonusa i više sati nakon treninga. Ovo, naravno, samo po sebi nije loše, ali njihov pojačan tonus može uzrokovati pojačano krivljenje lumbalnog dijela kralježnice prema nazad - hiperlordozu. Možda već na treningu osjetite neugodnu zategnutost u lumbalnom dijelu kralježnice. Naravno, mišiće ne možemo (a ne bi ni trebali) tjerati da se naglo opuste i smanje tonus.Ono što možemo napraviti, je pojačati tonus muskulature prednje stjenke trbušnog zida, kako bi se sile s obje strane lumbalnog dijela kralježnice izjednačile i ona ostala u optimalnom položaju.

 

Jednostavno, svaki trening koji uključuje čučnjeve, mrtvo dizanje, velanje u pretklonu i hiperekstenziju, završite s vježbama za trbušne mišiće. Ako ste već na treningu osjećali neugodnu zategnutost lumbalne kralježnice, s "napumpavanjem" trbušnih mišića osjetit ćete ugodno istezanje i popuštanje napetosti u leđima.

 

Izvor: Fit-team