TOKSIČNE 'vječne kemikalije', poznate kao PFAS, mogle bi uzrokovati brže biološko starenje muškaraca u pedesetim i ranim šezdesetim godinama u usporedbi sa ženama iste dobi, pokazalo je novo istraživanje.

Ove tvari, nazvane 'vječnim kemikalijama' jer su im potrebne godine da se razgrade, prisutne su u krvi oko 98 posto Amerikanaca, prema procjenama Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine, piše CNN.

Najučestalije kod muškaraca srednje dobi

Studija je utvrdila da je epigenetsko starenje - mjera biološke dobi pojedinca za razliku od kronološke - bilo najizraženije kod muškaraca. "Veze između izloženosti PFAS-u i ubrzanog epigenetskog starenja bile su najsnažnije kod muškaraca u dobi od 50 do 65 godina", izjavio je glavni autor studije Xiangwei Li, profesor epidemiologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Shanghai Jiao Tong u Kini.

"Kod mlađih muškaraca i onih starijih od 65 godina veze su bile slabije i uglavnom statistički zanemarive", rekao je Li. "Uočili smo i neke veze kod žena, no one su općenito bile slabije i manje dosljedne nego kod muškaraca srednje dobi."

Nalazi upućuju na "spolno specifičan učinak", što je i za očekivati od kemikalija koje ometaju endokrini sustav, ključnu mrežu koja regulira tjelesne funkcije poput rasta, metabolizma, raspoloženja i reprodukcije, rekla je Jane Muncke, izvršna direktorica i glavna znanstvenica u neprofitnoj organizaciji Food Packaging Forum, koja nije sudjelovala u istraživanju.

Kod muškaraca, nakupljanje PFAS-a može smanjiti razinu testosterona, narušiti kvalitetu sperme i povećati rizik od raka testisa i bubrega. Ranija istraživanja pokazuju da žene brže eliminiraju određene vrste PFAS-a zbog trudnoće, dojenja i menstrualnog ciklusa te da se razlika u nakupljanju tih tvari između spolova smanjuje nakon menopauze.

Metodologija istraživanja i reakcija industrije

Iako su rezultati nove studije zanimljivi, oni se "ne mogu tumačiti kao uzročno-posljedična veza, već kao dijelovi slagalice koji pomažu u utvrđivanju biološke vjerojatnosti", dodala je Muncke. Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Aging, koristila je podatke prikupljene 1999. i 2000. godine od 326 nasumično odabranih starijih žena i muškaraca.

U uzorcima krvi analizirana je prisutnost 11 vrsta PFAS kemikalija te je mjerena metilacija DNK, epigenetski pokazatelj koji regulira ekspresiju gena. Istraživači su te podatke unijeli u desetak "epigenetskih satova" kako bi procijenili biološko starenje sudionika.

Američko vijeće za kemiju, koje predstavlja industriju, poručilo je za CNN da se radi o "istraživačkoj" studiji koja se temelji na malom uzorku i podacima prikupljenim prije više od 20 godina. "Ovaj rad ne dokazuje da izloženost PFAS-u uzrokuje starenje, niti mijenja opsežan znanstveni i regulatorni rad koji je već u tijeku kako bi se razumjeli i kontrolirali specifični PFAS-i koji bi mogli biti zabrinjavajući", izjavio je Tom Flanagin, viši direktor za komunikacije Vijeća.

Opasnosti i regulacija PFAS-a

PFAS kemikalije koriste se od 1950-ih za izradu proizvoda otpornih na vodu, masnoću i toplinu, poput neljepljivog posuđa. Povezane su s ozbiljnim zdravstvenim problemima, uključujući rak, neplodnost, visok kolesterol, hormonske poremećaje, oštećenje jetre, pretilost i bolesti štitnjače. Opasnosti tzv. naslijeđenih PFAS-a, kao što su PFOS, PFOA i PFHxS, toliko su poznate da je njihova eliminacija cilj Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, globalnog sporazuma koji su Sjedinjene Države potpisale, ali ne i ratificirale.

Kemijska industrija stvorila je i brojne druge oblike PFAS-a koji nisu toliko istraženi, a mogli bi imati slične biološke učinke. "Naši rezultati sugeriraju da i neki manje proučavani PFAS-i - naime perfluorononanska kiselina (PFNA) i perfluorooktansulfonamid (PFOSA) - mogu imati biološki značajne veze", rekao je Li. Studija je otkrila da su više koncentracije upravo tih dviju tvari bile snažni prediktori bržeg epigenetskog starenja kod muškaraca u dobi od 50 do 64 godine, ali ne i kod žena.

Unatoč ovim nalazima, Li poručuje da je "važno ne paničariti". "Naša studija ukazuje na povezanost, a ne na uzročnost. Izloženost PFAS-u je široko rasprostranjena i potpuno izbjegavanje je nerealno. Ipak, smanjenje izloženosti gdje je to moguće - poput korištenja certificiranih filtera za vodu, praćenja lokalnih savjeta o vodi i izbjegavanja kontakta s materijalima otpornim na mrlje ili masnoću - mogu biti razumni koraci", dodao je. "Istovremeno, značajno smanjenje rizika uvelike ovisi o regulatornim mjerama i čišćenju okoliša, budući da se mnoge izloženosti događaju na razini zajednice."