PAUL Ludwig Ewald von Kleist, njemački feldmaršal i jedan od najiskusnijih operativnih zapovjednika Wehrmachta, rođen je 8. kolovoza 1881. u Braunfelsu, a umro 13. studenoga 1954. u sovjetskom zatvoru Vladimir.

Iako nije bio pokretač tenkovske doktrine kao Guderian, ni medijski heroj poput Rommela, Kleist je zapovijedao nekim od najvažnijih oklopnih operacija nacističke Njemačke. Njegovo ime vezano je uz brze prodore u Poljskoj i Francuskoj te velika okruženja u Ukrajini, ali i uz zločine na okupiranim područjima.

Porijeklo i karijera do Drugog svjetskog rata

Potjecao je iz stare pruske plemićke obitelji - njegov otac bio je general, a obiteljska tradicija duboko ukorijenjena u vojnoj službi. U vojsku je ušao 1900. kao konjički časnik. Tijekom Prvog svjetskog rata borio se na Istočnom i Zapadnom frontu, za zasluge primio Željezni križ i nastavio napredovati u Reichswehru između dvaju ratova.

Do 1938. dosegnuo je čin generala konjice, no uklonjen je iz aktivne službe zbog neslaganja s nacističkom politikom. Unatoč tome, ponovno je pozvan 1939., kada je Njemačka krenula u novi rat i trebala iskusne zapovjednike.

Blitzkrieg 1939.-1942.

U kampanji protiv Poljske Kleist je zapovijedao XXII. armijskim korpusom. Njegova prava uloga došla je do izražaja u Francuskoj 1940., kada je imenovan zapovjednikom Panzergruppe Kleist. Upravo je ta formacija probila Ardenne - ključni element operacije Fall Gelb - i otvorila put prema La Mancheu, doprinoseći okruženju savezničkih snaga kod Dunkerquea. U travnju 1941. njegove oklopne jedinice bile su uključene u napad na Jugoslaviju i ulazak u Beograd.

Najveći operativni uspjeh postigao je u Operaciji Barbarossa 1941., kao zapovjednik 1. oklopne grupe. Sudjelovao je u prodoru kroz Ukrajinu i u jednom od najvećih okruženja u povijesti ratovanja - kod Kijeva je zarobljeno više stotina tisuća sovjetskih vojnika.

U studenom 1941. njegove su snage nakratko ušle u Rostov na Donu, prvi veći grad koji je Wehrmacht osvojio, ali su se zbog sovjetskog protunapada morali povući. U veljači 1943. Hitler ga je unaprijedio u feldmaršala.

Pad i sukobi s Hitlerom

Na Kavkazu je 1942. kao zapovjednik Armijske grupe A vodio operaciju Edelweiss, usmjerenu na osvajanje naftnih polja. Napredovanje je bilo brzo, ali je katastrofa kod Staljingrada prisilila povlačenje. Kleist se otvoreno sukobio s Hitlerom oko realističnih ciljeva i logistike, a prema kasnijim svjedočenjima smatrao je da je nastavak rata besmislen. U ožujku 1944. Hitler ga je smijenio zbog "nedostatka borbenog duha". Nakon toga se više nije vratio na zapovjedno mjesto.

Zarobljeništvo i smrt

Kleist se u svibnju 1945. predao britanskim snagama u Austriji. Godine 1946. izručen je Jugoslaviji, gdje je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina na okupiranim područjima, posebno na području NDH. Jugoslavenske vlasti predale su ga 1948. Sovjetskom Savezu, koji ga je osudio na 25 godina zbog zločina protiv civila i partizana na teritoriju Ukrajine i sjevernog Kavkaza.

Kaznu je služio u zatvoru Vladimir, gdje je 13. studenoga 1954. umro u 73. godini. Pokopan je u neoznačenom grobu, prema tadašnjoj sovjetskoj praksi.