DRAGUTIN BERGHOFER - BELI, jedan od sedmorice zarobljenih hrvatskih civila iz vukovarske bolnice koji su preživjeli odvođenje na Ovčaru 20. studenoga 1991., u četvrtak je, na suđenju "vukovarskoj trojci" bivših oficira JNA pred Haškim sudom (ICTY), svjedočio o zlostavljanju kroz koje je prošao u srpskom zatočeništvu.

Berghofer, 66 godišnji tapetar iz Vukovara koji je od svibnja 1991. bio uključen u obranu grada, prvog dana svjedočenja u srijedu, opisao je kako su JNA i srpski rezervisti odveli oko 350 civila iz vukovarske bolnice ujutro 20. studenoga, izvršavajući zapovijedi optuženog majora Veselina Šljivančanina.

Nakon toga su iz vojarne JNA, gdje su nekoliko sati zlostavljani, zarobljenici autobusima odvedeni do hangara obližnje farme Ovčare kamo ih je dovezeno oko 270, rekao je svjedok. Opisao je kako su u hangaru okrutno pretučeni, da je to bio "užas, gaženje, udaranje, vriska".

Breghofer je u hangaru bio oko dva sata, a zatim ga je izveo sin njegova prijatelja dr. Mladena Ivankovića, vojnik Goran Ivanković, te je s još šestoricom zarobljenika koji su na sličan način pošteđeni, vojnom "kampanjolom" vraćen u Vukovar.

"Onih koji su ostali više nema. Bilo ih je od 16 do 70 godina", rekao je svjedok navodeći kako su to bili njegovi susjedi te da je poznavao gotovo stotinu njih, premda su većinom bili mlađi ljudi.

Danas je u sudnici Bereghofer čitao imena 32 žrtve koje je zadnji put vidio u hangaru na Ovčari.

"Gabrić Dragan, Vlaho, vozač hitne pomoći, Veber Siniša, Vidoš Goran, Lili, Ileš Zvonko, Polomija Branko, Jurela, Glavašević Siniša, braća Kolak, Herman Stjepan, Bodružić Ante, Kovač Ivan... i drugi", nabrajao je Berghofer, komentirajući kako bi "suci danas trebali vidjeti roditelje nekih od žrtava jer se nikad nisu oporavili od gubitka" ili kako rođaci nikad nisu preuzeli neka tijela s identifikacije u Zagrebu, da ne izgube naknadu za nestale.

Opisao je i vlastite gubitke, pogibiju nevjenčane supruge u granatiranju Vukovara i ubojstvo kćeri koju je, po njegovim riječima, "1. prosinca 1991. odveo Cvijanović Pavle, Srbin kojeg smo do 17. studenoga hranili".

Uz dopuštenje tužitelja, Berghofer je citirao Cvijanovića rekavši da je nakon rata vulgarnom psovkom odgovarao na pitanje njegove bivše supruge "Gdje mi je kći?".

U današnjem je nastavku glavnog ispitivanja svjedok opisao kako je dan nakon Ovčare zatvoren u zgradi Veleprometa, koju su srpske snage pretvorile u logor i gdje su zarobljenici izgladnjivani, zlostavljani i ubijani. Otuda je nakon dva dana, zajedno s još petnaestak zatočenika iz sobe, odveden u vojarnu JNA, gdje su prvi put nakon tri dana dobili hranu. Idućeg dana odvedeni su u logor u Sremsku Mitrovicu, rekao je svjedok te opisao zlostavljanje kojem je izložen tijekom boravka u logoru, do kraja siječnja 1992.

Odvjetnik Miroslav Vasić, branitelj prvooptuženog generala Mile Mrkšića, nastojao je osporiti vjerodostojnost svjedoka ukazujući na nepodudarnosti njegova iskaza danas i onih koje je dao prije, svjedočeći na suđenju Slavku Dukmanoviću u Haagu 1996., na suđenju počiniteljima pokolja na Ovčari u Beogradu 2004. i u drugim postupcima. Protuispitivanje se nastavlja u petak.

Mrkšić, Šljivančanin i Radić optuženi su za zločine protiv čovječnosti zbog pokolja nad najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila iz vukovarske bolnice, na Ovčari 20. studenoga 1991.

Index.hr/Hina