ŠTO NAJVIŠE utječe na dužinu života, pitanje je koje medicinske stručnjake intrigira već više od stoljeća. Posljednjih desetljeća uvriježilo se mišljenje da su dugovječnost i zdravlje zapisani u našim genima. Međutim nova studija, objavljena u prestižnom časopisu Nature Medicine, pokazala je da geni čine manji dio slagalice dugovječnosti nego što se dosad vjerovalo. Znanstvenici su zaključili da na duljinu života mnogo više utječu naše životne odluke nego genetsko nasljeđe.

Studija provedena na velikom uzorku

Studija je koristila podatke iz UK Biobanka, velike baze podataka u Ujedinjenom Kraljevstvu koja sadrži detaljne zdravstvene i životne podatke za otprilike 500.000 ljudi. Podaci su uključivali genetske informacije, zdravstvene kartone, slike snimanja i informacije o načinu života. U posebnom dijelu istraživanja znanstvenici su koristili podatke više od 45.000 sudionika čiji su uzorci krvi podvrgnuti tzv. "proteomskoj analizi".

Proteomsko profiliranje relativno je nova tehnika koja proučava promjene u proteinima u tijelu tijekom vremena kako bi se odredila biološka starost osobe; drugim riječima, koliko je tijelo zaista biološki staro, neovisno o kronološkoj dobi.

Okolišni čimbenici i genetski markeri

Znanstvenici su analizirali 164 različita čimbenika okoliša, kao i genetske markere povezane s bolestima. Ti okolišni faktori uključivali su životne navike (primjerice pušenje, tjelesnu aktivnost), društvene faktore (životne uvjete, prihode kućanstava, zaposlenost) te faktore iz ranog života, poput visine i tjelesne mase u djetinjstvu.

Nakon toga istraživači su tražili poveznice između genetike, okoline i 22 velike bolesti povezane sa starenjem (poput koronarne bolesti srca i dijabetesa tipa 2), smrtnosti i biološkog starenja (utvrđenog proteomskim profiliranjem). Analiza im je omogućila da procijene relativan doprinos okolišnih faktora i genetike u procesu starenja i riziku od prerane smrti.

Što su otkrili?

Kad je riječ o smrtnosti povezanoj s bolestima, očekivano, dob u trenutku provođenja studije i spol objašnjavali su oko polovicu varijacija u očekivanoj duljini života. No ključno otkriće bilo je da su okolišni faktori zajedno objašnjavali oko 17% varijacija u životnom vijeku, a genetski manje od 2%.

Ovaj nalaz snažno podupire tezu da je "njegovanje" (nurture) važnije od "prirode" (nature) kada je u pitanju dugovječnost. Okolišni faktori imaju daleko veći utjecaj na zdravlje i trajanje života od genetike.

Razlike utjecaja po bolesti

Očekivano, omjeri utjecaja razlikovali su se od bolesti do bolesti. Okolišni čimbenici najviše su utjecali na plućne, srčane i jetrene bolesti, dok su geni igrali najveću ulogu u riziku za rak dojke, jajnika, prostate i demenciju. Najveći negativni utjecaj na raniju smrt i biološko starenje imali su pušenje, niži socioekonomski status, nedostatak fizičke aktivnosti i loši životni uvjeti.

Jedan od zanimljivih nalaza studije bilo je da je viša tjelesna visina u dobi od deset godina povezana s kraćim životnim vijekom. Iako ovo može zvučati iznenađujuće, slaže se s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da viši ljudi u prosjeku žive kraće.

Nadalje, rezultati su pokazali da su veća tjelesna masa u djetinjstvu i izloženost majčinom pušenju tijekom trudnoće ili neposredno nakon rođenja također bili povezani s kraćim životom.

Iznenadio utjecaj prehrane

Jedno od najvećih iznenađenja studije bilo je otkriće da nije postojala jasna povezanost između prehrane i markera biološkog starenja, barem prema rezultatima proteomskog profiliranja. To je u suprotnosti s velikim brojem dosadašnjih istraživanja koja su pokazala da prehrana jako utječe na rizik od kroničnih bolesti i na dugovječnost.

Međutim postoji nekoliko objašnjenja za ovaj nalaz. Prije svega, moguće je da veličina uzorka u ovom dijelu studije nije bila dovoljna da bi se otkrila prava veza između prehrane i biološkog starenja. Osim toga, podaci o prehrani prikupljeni su samo jednom i to na temelju samoprocjene, što može umanjiti njihovu točnost. Konačno, odnos između prehrane i dugovječnosti vrlo je kompleksan i teško ga je odvojiti od ostalih životnih čimbenika. Primjerice, ljudi koji ne puše i dosta se kreću često se i zdravije hrane.

Autori ističu da se, unatoč tom nalazu, i dalje sa sigurnošću može reći da je ono što jedemo jedan od najvažnijih temelja zdravlja i dugovječnosti.

Moguća ograničenja studije

Autori priznaju da je studija možda podcijenila ulogu genetike u dugovječnosti. Naime, važno je uzeti u obzir da genetika i okoliš ne djeluju odvojeno. Zdravstveni ishodi oblikuju se njihovim međudjelovanjem, a ova studija možda nije u potpunosti obuhvatila složenost tih interakcija.