INDIRA Priyadarshini Nehru rođena je 19. studenoga 1917. u Allahabadu, današnjem Prayagraju, u indijskoj pokrajini Uttar Pradesh. Potjecala je iz ugledne obitelji Kashmiri Pandit, a njezin otac Jawaharlal Nehru bio je prvi premijer neovisne Indije.
Majka Kamala Nehru često je bolovala, pa je Indira rano naučila osamostaliti se i razvila snažan karakter. Obrazovala se u Indiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, a jedno je vrijeme pohađala Somerville College u Oxfordu, iako studij nije završila zbog zdravstvenih tegoba i ratnih okolnosti u Europi. Godine 1942. udala se za Ferozea Gandhija, novinara i političara, s kojim je imala dvojicu sinova / Sanjayu i Rajiva. Unatoč prezimenu, Feroze Gandhi nije bio u srodstvu s Mahatmom Gandhijem.
Uspon u politici
Politička karijera Indire Gandhi bila je gotovo neizbježna s obzirom na nasljeđe obitelji Nehru. Aktivno se uključila u rad Indijskog nacionalnog kongresa, gdje je u početku bila poznata po organizacijskim sposobnostima i odanosti stranci.
Nakon smrti svog oca 1964. i kratkog premijerskog mandata Lala Bahadura Shastrija, Indira Gandhi izabrana je za premijerku Indije 24. siječnja 1966. U početku su je mnogi doživljavali kao slabu figuru kojom će upravljati stariji partijski lideri, no ubrzo je pokazala odlučnost i postala jedna od najmoćnijih političarki u povijesti Indije.
Mandati kao premijerka
Indira Gandhi bila je premijerka u dva razdoblja – od 1966. do 1977. te ponovno od 1980. do 1984. godine. Njezina vladavina obilježena je velikim društvenim i političkim promjenama. Slogan "Garibi Hatao" ("Uklonite siromaštvo") postao je središte njezine kampanje 1971. godine i simbol socijalnih reformi kojima je željela pomoći siromašnima.
U istom razdoblju Indija je vodila rat s Pakistanom, koji je završio osamostaljenjem Istočnog Pakistana i nastankom države Bangladeš, čime je Indira učvrstila status snažne i odlučne vođe. Godine 1969. nacionalizirala je veće banke i industrije kako bi smanjila gospodarsku nejednakost i povećala državni utjecaj.
Pod njezinim vodstvom Indija je 1974. provela svoj prvi nuklearni test, poznat pod kodnim imenom "Smiling Buddha", čime je postala jedna od rijetkih zemalja s nuklearnim kapacitetima.
Izvanredno stanje i kritike
Razdoblje između 1975. i 1977. ostalo je najkontroverznije u njezinoj karijeri. Nakon što je sud poništio njezin izborni rezultat iz 1971. zbog nepravilnosti, Indira Gandhi proglasila je izvanredno stanje u zemlji. U tom razdoblju suspendirana su građanska prava, uvedena cenzura medija, a tisuće političkih protivnika završile su u zatvoru.
Iako je tvrdila da su mjere bile nužne za stabilnost zemlje, mnogi su ih smatrali napadom na demokraciju i dokazom njezine autoritarne naravi. Na izborima 1977. godine izgubila je vlast, no tri godine kasnije ponovno je trijumfalno pobijedila i vratila se na čelo vlade.
Posljednje godine i smrt
Početkom osamdesetih godina suočila se s rastućim separatističkim pokretima, osobito među sikhima u Pandžabu. Godine 1984. naredila je vojnu operaciju u Zlatnom hramu u Amritsaru, najvažnijem sikhskom svetištu, kako bi suzbila pobunjenike koji su se ondje utvrdili.
Operacija, poznata kao "Blue Star", rezultirala je velikim brojem poginulih i izazvala duboku ogorčenost među sikhima diljem svijeta. Nekoliko mjeseci kasnije, 31. listopada 1984., Indiru Gandhi ubila su dvojica njezinih tjelohranitelja sikha u vrtu njezine rezidencije u New Delhiju.