KOSTI tinejdžerice, pripadnice plemena lovaca skupljača, koja je umrla prije više od 7000 godina na indonezijskom otoku Sulawesiju, otkrivaju priču o dosad nepoznatoj skupini ljudi. Prema novom istraživanju, ova posebna ljudska vrsta dosad nije pronađena nigdje drugdje u svijetu. Studija je objavljena u srijedu u časopisu Nature, a prenosi je CNN.

"Otkrili smo prvu drevnu ljudsku DNA u otočnoj regiji između Azije i Australije, poznatu kao Wallacea, što nam je omogućilo novi uvid u genetsku raznolikost i povijest populacije ranih modernih ljudi u ovom slabo poznatom dijelu svijeta", kaže koautor studije Adam Brumm, profesor arheologije na Istraživačkom centru za ljudsku evoluciju australskog Sveučilišta Griffith.

Prvi moderni ljudi koristili su otoke Wallacee, uglavnom indonezijske otoke koji uključuju Sulawesi, Lombok i Flores, dok su prelazili iz Euroazije na australski kontinent prije više od 50.000 godina, vjeruju istraživači. Točna ruta ili način na koji su se kretali ovim prijelazom, međutim, nije poznat.

"Mora da su to činili koristeći relativno sofisticirana plovila jer nije bilo kopnenih mostova između otoka, čak ni za vrijeme glacijalnih vrhova posljednjeg ledenog doba, kada je globalna razina mora bila do 140 metara niža nego danas", rekao je Brumm.

Živjeli prije 47.000 godina

"Alati i pećinske slike sugeriraju da su ljudi živjeli na ovim otocima prije 47.000 godina, ali fosilni zapisi su rijetki i drevna DNA se brže razgrađuje u tropskoj klimi. Međutim, istraživači su 2015. godine otkrili kostur žene u dobi od 17 do 18 godina u pećini na Sulawesiju. Njezini su ostaci pokopani prije 7200 godina. Bila je dio Toaleanske kulture, otkrivene samo u jugozapadnom području Sulawesija. Pećina je dio arheološkog nalazišta zvanog Leang Panninge.

Toaleanci je naziv koji su arheolozi dali toj prilično zagonetnoj kulturi prapovijesnih lovaca i sakupljača, koji su živjeli u šumovitim ravnicama i planinama na jugu Sulawesija od prije otprilike 8000 godina do otprilike petog stoljeća poslije Krista. Imali su vrlo osebujan kameni alat, uključujući male, fino izrađene vrhove strijela poznate kao Marosovi vrhovi, koji se ne nalaze nigdje drugdje na otoku ili u široj Indoneziji", objasnio je Brumm za CNN.

Mlada lovkinja skupljačica prvi je uglavnom kompletan i dobro očuvan kostur povezan s Toaleanskom kulturom, ističe Brumm. Vodeća autorica studije Selina Carlhoff uspjela je izdvojiti DNA iz klinaste kosti unutar lubanje.

"To je bio veliki izazov jer su ostaci prilično uništeni tropskom klimom", rekla je Carlhoff, također doktorandica na Institutu Maxa Plancka za znanost o ljudskoj povijesti u Jeni u Njemačkoj.

Posao na preuzimanju genetskih podataka vrijedan je truda. DNA mlade žene pokazala je da je potekla od prvog vala modernih ljudi koji su u Wallaceu došli prije 50.000 godina. To je bio dio početne kolonizacije Velike Australije ili kombinirane kopnene mase ledenog doba Australije i Nove Gvineje. To su preci današnjih autohtonih Australaca i Papuanaca, rekao je Brumm.

Nepoznati drevni ljudi

Ispostavilo se da je najstariji genom pronađen na otocima Wallacee otkrio još nešto - dotad nepoznate drevne ljude. Ona također dijeli podrijetlo sa zasebnom skupinom iz Azije koja je vjerojatno stigla nakon kolonizacije Velike Australije jer moderni autohtoni Australci i Papuanci ne dijele porijeklo s ovom skupinom, ističe Brumm.

"Ranije se smatralo da su ljudi s azijskim genima prvi put došli u Wallaceu prije otprilike 3500 godina, kada su farmeri koji su govorili austronezijski iz neolitskog Tajvana preko Filipina stigli do Indonezije. To sugerira da je u ovoj regiji mogla postojati posebna skupina modernih ljudi o kojoj dosad nismo imali pojma jer su arheološka nalazišta u Wallacei vrlo rijetka, a drevni skeletni ostaci još rjeđi", kaže Brumm.

Potomci ove loze više ne postoje. Njezin genom uključivao je i trag zagonetne i izumrle skupine ljudi - denisovaca. Nekoliko fosila koji ukazuju na to da su ti rani ljudi ikada postojali uglavnom su pronađeni u Sibiru i Tibetu.

"Činjenica da se njihovi geni nalaze kod lovaca skupljača u Leang Panningeu podupire našu raniju hipotezu da su denisovci zauzimali daleko veće geografsko područje nego što se prije mislilo", rekao je koautor studije Johannes Krause, profesor arheogenetike na Institutu Maxa Plancka za evolucijsku antropologiju u Leipzigu u Njemačkoj.

No, kad su njezinu DNA usporedili s onom drugih lovaca skupljača koji su u isto vrijeme živjeli zapadno od Wallacee, njihova DNA nije sadržavala nikakve tragove denisovačke DNA.

"Geografska rasprostranjenost denisovaca i modernog čovjeka možda se preklapala u regiji Wallacee. To bi moglo biti ključno mjesto na kojem su se denisovci i preci autohtonih Australaca i Papuanaca križali", rekao je koautor studije Cosimo Posth, profesor Senckenbergova centra za ljudsku evoluciju i paleookoliš u Frankfurtu u Njemačkoj.

Istraživači ne znaju što se dogodilo s Toaleanskom kulturom, a ovo otkriće dio je zagonetke i pokušaja razumijevanja genetske povijesti drevnih ljudi u jugoistočnoj Aziji. Brumm se nada da će se pronaći još starija DNA iz Toaleanske kulture kako bi se otkrila njezina raznolikost i njezina šira priča o precima.