ZNANSTVENICI su u Tanzaniji otkrili tri nove, izvanredne vrste krastača koje se odlikuju jedinstvenom osobinom - umjesto da polažu jaja, ženke na kopnu rađaju desetke sićušnih, potpuno razvijenih krastačića, od kojih je svaki velik svega nekoliko milimetara. Ova neobična strategija razmnožavanja za žabe, iznimno je rijetka među vodozemcima, piše CNN.

Rijetkost u svijetu vodozemaca

Među više od 4000 poznatih vrsta žaba i krastača, manje od jedan posto rađa žive mlade. Znanstvenici vjeruju da se ova strategija razvila kao prilagodba na staništa u kojima nema stalnog pristupa vodi, nužnoj za razvoj punoglavaca.

"Opisivanje ovih novih vrsta koje rađaju mlade, a ne liježu jaja je fascinantno i pomaže nam razumjeti evolucijsku fleksibilnost vodozemaca, jedne od najraznolikijih i ekološki najosjetljivijih skupina kralježnjaka", izjavio je dr. Diego José Santana, kustos za vodozemce u Field Museumu u Chicagu.

Otkriće skriveno u muzejima

Tri novootkrivene vrste krastača iz Tanzanije - nazvane N. luhomeroensis, N. uhehe i N. saliensis - dosad su bile klasificirane kao jedna vrsta, Nectophrynoides viviparus. Do otkrića je došlo nakon što su znanstvenici detaljno analizirali fizičke osobine i genetske podatke stotina muzejskih primjeraka, od kojih su neki stariji i od 100 godina.

Usporedili su te podatke sa zvučnim snimkama glasanja krastača u njihovim prirodnim staništima, što im je omogućilo da potvrde kako se radi o tri zasebne vrste.

Ovaj rad "naglašava važnost kontinuiranog ulaganja u taksonomiju i zbirke prirodoslovlja", rekao je Santana. "Radeći u Field Museumu, koji čuva primjerke iz cijelog svijeta, stalno me podsjeća da mnoge nove vrste još uvijek čekaju da budu prepoznate."

Bolje razumijevanje raznolikosti ovih jedinstvenih krastača ključno je za njihovo očuvanje. Populacije nekoliko vrsta iz roda Nectophrynoides već su u opadanju, a vrste s ograničenim staništima posebno su ugrožene zbog krčenja šuma i klimatskih promjena.

"Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se u potpunosti razumjela rasprostranjenost, ekologija i mogući populacijski trendovi u ovim područjima, a sve u svrhu informiranja budućih strategija očuvanja", napisali su autori studije.

Manje potomaka, veće šanse za preživljavanje

Za razliku od krastača koje se razmnožavaju u vodi i polažu golem broj jaja, ponekad i do 20.000 odjednom, ove vrste imaju znatno manja legla. "Polažu ta jaja i iz njih se razvijaju sićušni, maleni punoglavci, od kojih samo djelić ikada uspije izaći iz bare", objasnio je dr. Mark D. Scherz, vodeći autor studije i kustos herpetologije u Prirodoslovnom muzeju Danske.

Kod krastača koje rađaju jedinke (a ne liježu jaja) jaja se oplođuju interno, a legla broje od 40 do 60 mladih. "Maksimalan broj koji smo ikada zabilježili bio je, vjerujem, preko 160 potpuno razvijenih krastačića unutar jedne jedinke", dodao je Scherz. Veći i razvijeniji mladunci imaju znatno veće šanse za preživljavanje čim dođu na svijet.

Budućnost ugroženih krastača

Obiteljsko stablo drvenih krastača iz roda Nectophrynoides još uvijek je velika zagonetka za znanstvenike, a ovo otkriće samo je jedan njezin dio. No, ove se životinje suočavaju s mnogo hitnijim problemima od taksonomske klasifikacije. Njihovi šumski domovi ugroženi su ljudskim aktivnostima i klimatskom krizom.

Sudbina nekih vrsta već je zabrinjavajuća. Kihansi prskajuća krastača (N. asperginis) izumrla je u divljini, dok Poyntonova šumska krastača (N. poyntoni) nije viđena od 2003. godine. Scherz upozorava da su staništa ovih krastača nedovoljno istražena te da znanstvenici mogu samo nagađati koliko još neotkrivenih vrsta postoji u regiji.

"Čak i ako posjetite ta mjesta nekoliko puta, često ćete se vratiti kasnije, možda s drugim timom, i pronaći stvari koje nikada prije niste vidjeli. Naša slika rasprostranjenosti ovih vrsta daleko je od potpune", zaključio je.