POREMEĆAJ pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) često ne utječe samo na koncentraciju i ponašanje, nego i na prehrambene navike. Dok neka djeca s ovom dijagnozom imaju sklonost prejedanju, druga jednostavno zaborave jesti jer su previše zaokupljena drugim stvarima. Stručnjaci ističu da je povezanost između ADHD-a i poremećaja prehrane složena, ali vrlo stvarna, piše HuffPost UK.

Povezanost ADHD-a i poremećaja prehrane

Istraživanja pokazuju da djeca i adolescenti s ADHD-om imaju znatno veći rizik od razvoja problema s prehranom. Jedna studija pokazala je da adolescenti s ADHD-om imaju 41 posto veću vjerojatnost za razvoj poremećaja prehrane, dok druga navodi da čak 20 posto djece s ovom dijagnozom razvije poremećaje poput anoreksije, bulimije ili kompulzivnog prejedanja.

Stručnjakinja za poremećaje prehrane dr. Jillian Lampert objašnjava da točan mehanizam još nije do kraja razjašnjen. "Prevladavajuće teorije povezane su s impulzivnošću koja dovodi do prejedanja, promjenama u cirkadijanom ritmu/spavanju koje mijenjaju apetit te utjecajem lijekova na prehrambene navike", istaknula je.

Znakovi na koje roditelji trebaju obratiti pozornost

Dr. Lampert ističe nekoliko uobičajenih obrazaca ponašanja koji mogu signalizirati problem. "U idealnom slučaju, želimo da djeca i odrasli mogu jesti kada su gladni, jesti raznoliku i privlačnu hranu koja doprinosi nutritivnoj ravnoteži te prestati jesti kada su siti", objašnjava.

Pet je ključnih znakova upozorenja:

• Vrlo brzo jedenje.
• Osjećaj gubitka kontrole nad hranjenjem.
• Jedenje kad su već siti ili samo zato što je hrana prisutna.
• Preskakanje obroka danju i prejedanje navečer, osobito kod djece koja uzimaju lijekove za ADHD.
• Nagla promjena težine, bilo povećanje ili gubitak, koji nisu povezani s rastom.

Kako pomoći djetetu da razvije zdrave navike?

Ako primijetite neke od navedenih znakova, stručnjaci savjetuju uvođenje rutine obroka bez ometanja poput televizora ili mobitela. Dijete bi trebalo naučiti prepoznati kada je gladno i kada mu je dosta hrane.

Dr. Lampert preporučuje jednostavan pristup: dopustite djetetu da samo odluči koliko će hrane uzeti. Također, stavite jelo na sredinu stola i dajte mu mogućnost da uzme još ako ostane gladno.

"Ovakvo usporavanje i provjeravanje sa svojim tijelom može pomoći u izgradnji i podržavanju neuralnih putova u mozgu koji pomažu djeci da samoreguliraju unos hrane, posebno kod djece koja se bore s impulzivnošću", pojašnjava.

Jednostavna pitanja poput "Koliko si sada gladan?" ili "Koliko si sit?" mogu pomoći djetetu da razvije svjesnost o tjelesnim signalima i nauči regulirati unos hrane.

Uloga sna i tjelesne aktivnosti

Osim prehrambenih navika, važni su i kvalitetan san i redovita tjelesna aktivnost. Djeca između pet i 18 godina trebala bi imati barem 60 minuta umjerene do snažne aktivnosti dnevno.

"S obzirom na to da aktivnost utječe na san, a san utječe na apetit, ključni korak koji roditelji mogu poduzeti jest olakšavanje adekvatne aktivnosti i redovitih rutina spavanja", dodaje dr. Lampert.

Previše sjedilačkog vremena ili pretjerana aktivnost mogu poremetiti obrasce sna, što potom dovodi do promjena apetita i pojačane želje za brzom, energetskom hranom.

Kada lijekovi utječu na apetit?

Ako dijete uzima lijekove koji smanjuju apetit, važno je planirati obroke tako da se izbjegne prejedanje kada učinak lijeka popusti. U večernjim satima, kada se apetit vraća, korisno je imati pri ruci zdrave grickalice poput voća, orašastih plodova ili jogurta.

Roditelji mogu pomoći i tako da dijete uključe u druge aktivnosti koje ga odvlače od hrane: šetnju, vožnju biciklom ili zajedničko čitanje.