VIŠE od 450 židovskih zaposlenika filmske industrije potpisalo je otvoreno pismo u kojem osuđuju oskarovski govor zahvale redatelja filma The Zone of Interest, Jonathana Glazera.

Glazer, inače i sam Židov, iskoristio je priliku da u svom govoru javno osudi dehumanizaciju, ne samo tijekom napada 7. listopada već i okupacije koja je uslijedila i u kojoj je Holokaust "otet" kako bi se opravdalo masovno ubijanje civila: "Sve naše odluke su tu kako bi poslužile kao odraz i suočile nas sa sadašnjošću. Ne kako bismo rekli 'gledaj što su radili tada' već 'pogledajte što radimo danas'". 

Očekivano, ovakav uravnotežen govor koji istovremeno prepoznaje i osuđuje neoprostivi teroristički napad, ali i duboko problematičnu politiku Izraela koja ne samo da je rezultirala i nastavlja rezultirati zastrašujućim brojem civilnih žrtava već je i regiju učinila plodnim tlom za novi val ekstremizma, naišao je na osudu dijela glumaca, producenata, redatelja i ostalih zaposlenika filmske industrije koji su u uvodu svog pisma naveli: "Odbijamo prihvatiti da se naše židovstvo otima s ciljem da se povlače paralele i moralno izjednačuje nacistički režim koji je težio tome da istrijebi rasu s izraelskom nacijom koja pokušava izbjeći vlastito istrebljenje".

Glazer je odbio komentirati pismo, ali jedno je jasno, neke je u njegovom govoru o dehumanizaciji zasmetalo to što Glazer nije nastavio dehumanizirati brojne palestinske žrtve. 

Pohvale i osude

Među potpisnicima našli su se Debra Messing, Tovah Feldshuh, Eli Roth, Rod Lurie, Lawrence Bender, Jennifer Jason Leigh i mnogi drugi. U pismu još stoji: "Korištenje riječi kao okupacija kako bi se opisala obrana autohtonog židovskog naroda i domovine koja je stara tisućama godina te je prepoznata od Ujedinjenih naroda, iskrivljuje povijest. Daje težinu suvremenoj krvnoj kleveti koja hrani rastuću mržnju prema Židovima diljem svijeta, u SAD-u i Hollywoodu". 

Glazerov govor dobio je golemi aplauz u Dolby Theateru, ali bilo je za očekivati da će naići na brojne kritike iako Glazer nije izjavio ništa novo niti nešto što brojni drugi već ionako ne misle o izraelskoj politici. Rijetki su, izuzev Michaela Rapaporta i Mayim Bialik, javno negativno progovorili o oskarovskoj zahvali, a mnogi su govor i podržali. Osim toga, Glazer je pozdravljen velikim aplauzom publike jer je jedan od rijetkih koji su priliku iskoristili za pravedničke govore kojih su dodjele inače prepune, ali ovog puta vidjeli smo tek pokoji crveni bedž koji su glumci nosili kako bi dali do znanja da podržavaju primirje. 

"Njegove riječi jezivo podsjećaju na zloglasni govor Vanesse Redgrave o cionističkim bitangama. Problem je to što ovog puta nemamo Paddyja Chayefskog da ustane i kaže pravu stvar. Nažalost, mržnja prema Židovima tog je dana pobijedila. To je razlog zašto se toliko nas unutar industrije odlučilo ujediniti. Bila je to jako tužna i jako strašna večer. Pisanje tog pisma nije samo katarzično već nešto što smo morali učiniti", rekla je Julianna Margulies koja je i sama nedavno odlučila napasti Afroamerikance i pripadnike LGBTQ zajednice koji su izrazili podršku Palestincima, nazvavši ih "antisemitima" i ljudima "ispranog mozga" iako u konkretnom slučaju nitko nije iskazivao mržnju prema Židovima već se radilo o kritici cionizma.  

Govor na koji se Margulies referira je govor glumice Vanesse Redgrave koja je 1978. primila Oscara za sporednu ulogu u filmu Julia, a u govoru zahvale osvrnula se na prosvjede židovskih udruga ispred dvorane koji su prosvjedovali zbog njene podrške Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji. Prosvjednike je nazvala "cionističkim bitangama čije ponašanje je sramota za Židove diljem svijeta". Kasnije te večeri, cijenjeni scenarist i romanopisac Paddy Chayefsky rekao je: "Volio bih reći, i to je osobno mišljenje, naravno, da mi je dosta ljudi koji dodjelu nagrada koriste za svoju osobnu političku propagandu. Sugerirao bih gospođici Redgrave da njezino osvajanje nagrade nije ključni trenutak u povijesti, ne iziskuje proklamaciju i dodao da bi obično 'hvala vam' bilo dovoljno". 

"Okupljanje Hamasa"

I naravno, bilo bi savršeno kada bi se svi glumci i redatelji držali ovoga, ali jednostavno nije tako. Hollywood je u svojoj srži industrija koja ima isključivo dvije misije: zarada i propaganda. Može izabrati jedno, drugo ili oboje, ali time se bave, a pretvarati se da to odjednom nije slučaj samo zato što im se određena poruka nije svidjela, djeluje krajnje licemjerno. 

Glumci, glumice, redateljice i redatelji neprestano drže velevažne govore i ako nije bilo masovne osude i otvorenih pisama zbog ukrajinskih dobitnika Oscara koji su iste večeri također vodili političke govore i progovarali protiv više nego očito problematične politike Vladimira Putina, teško je vidjeti zašto bi govor židovskog redatelja koji se protivi više nego očito problematičnoj politici Izraela bio "mračan trenutak u povijesti Hollywooda" ili primjer neoprostivog antisemitizma koji se nije smio dopustiti. 

"Nikog nije bilo briga kako će Židovi reagirati na takav govor, na taj aplauz i crvene bedževe, a nitko nije ni spomenuo naše taoce. Ovo nas je baš jako povrijedilo i bilo je bolno. Zbunjujuće je da su ljudi te večeri izabrali šutnju", rekao je Brett Gelman, poznat po ulozi u seriji Stranger Things. 

Oglasio se i Jonathan Jakobowicz koji je također snimio film o borbi protiv nacista "Resistance": "Da je Izrael postojao tridesetih i četrdesetih, Auschwitz se ne bi dogodio. Gospodin Glazer iskoristio je sjećanje na žrtve plinskih komora kako bi napao one koji pokušavaju spasiti one koji su preživjeli Holokaust i njihove rođake od zatočeništva i seksualnog ropstva. Važno je pozivati na mir i svi to radimo. No, u ovom sukobu, dezinformacije produljuju rat, a njegovi su komentari nažalost dali legitimitet propagandnoj mreži zainteresiranoj za produljenje rata i demoniziranje Židova". 

Rabin Marvin Hier, dvostruki oskarovac koji je osnovao Centar Simona Wiesenthala, rekao je da je zgrožen ne samo Glazerovim riječima već i reakcijom u dvorani: "Nisam mogao vjerovati. Da nisam znao, mislio bih da se radi o okupljanju Hamasa. Gdje je bila publika? Ljudi su trebali ustati i izviždati ga jer publika je ostala pod dojmom da je to ponašanje u redu". 

Pod pritiskom javnosti, jedan od producenata filma, Len Blavatnik, rekao je da je ponosan na uspjeh filma, ali i da je njegova podrška Izraelu i dalje čvrsta. 

U objavi na X-u, direktor Memorijalnog muzeja Auschwitz, dr. Piotr M.A. Cywinski, napisao je: "U svom govoru zahvale, Jonathan Glazer iskazao je univerzalno moralno upozorenje protiv dehumanizacije. Njegov cilj nije bio spustiti se na razinu političke rasprave. Kritičari koji su očekivali jasan politički stav ili film koji govori isključivo o genocidu, nisu shvatili dubinu njegove poruke. Zona interesa nije film o holokaustu. Ovo je u prvom redu duboko upozorenje o ljudskom rodu i našoj prirodi".  

Očekivano, i ta je objava naišla na niz kritika.  

Kako će sve završiti, nije poznato, ali svaki puta kad se ova tema nađe na tapeti, nastaju problemi. Kada je Steven Spielberg 2005. snimio Munich koji se bavi Minhenskim masakrom 1972. i kontroverznom Mossadovom operacijom koja je uslijedila, mnoge cionističke udruge pozivale su na bojkot filma samo zato što je Spielberg pokušao dati uravnotežen prikaz situacije. Stoga, tko god se dodirne ove teme, u problemima je, a to je sad naučio i Glazer.