Pobjegli su iz Alcatraza uz pomoć žlice i harmonike. Priča je i danas misteriozna
TROJICA muškaraca pobjegla su 12. lipnja 1962. iz Alcatraza i nitko ih više nikada nije vidio. Konačna sudbina Franka Morrisa i braće Anglin i danas je misterij, ali domišljatost i odlučnost njihova odvažnog bijega iz najsigurnijeg zatvora u SAD-u stalno zaokupljaju javnost. Dvije godine nakon njihova bijega BBC je došao na mjesto zločina.
U svibnju 1964. godine, Michael Charlton iz BBC Panorame krenuo je na "najstrašnije putovanje u svijetu kriminala" preko uzburkanih voda zaljeva San Francisca kako bi posjetio zloglasni zatvorski otok Alcatraz. Pod nadimkom The Rock, ovaj federalni zatvor držao je iza rešetaka neke od najopasnijih kriminalaca u SAD-u. Smatrali su ga tvrđavom iz koje se ne može pobjeći. Ali u ranim jutarnjim satima 12. lipnja 1962. trojica muškaraca postigla su ono što se smatralo nemogućim.
Prvo služio kao zatvor u Građanskom ratu
Alcatraz je izvorno bio obrambena utvrda za zaštitu ulaza u zaljev. Tijekom Građanskog rata u SAD-u, zbog izoliranosti otoka, strmih litica i hladnih struja koje su ga okruživale, tamo su držani konfederacijski zarobljenici. Početkom 20. stoljeća pretvoren je u vojni zatvor.
Tijekom 30-ih godina, dok se SAD pokušavao obračunati s organiziranim kriminalom koji je cvjetao tijekom prohibicije, zatvor je preuzelo ministarstvo pravosuđa. Ubrzo su počeli pristizati najstrašniji osuđenici iz federalnog zatvorskog sustava. Među poznatijim zatvorenicima bili su ozloglašeni gangsteri Al Capone, Mickey Cohen i George "Machine Gun" Kelly, kao i osuđeni ubojica Robert Stroud, koji će kasnije postati poznatiji kao "Birdman of Alcatraz" (Ptičar iz Alcatraza).
"Ljudi koji su previše opaki i problematični da bi ih se držalo u običnom zatvoru", rekao je Charlton iz BBC-ja.
Društvo iz susjednih ćelija
Četiri godine prije nego što je Charlton došao tamo, na otok je stigao Frank Lee Morris. Ostao je siroče u dobi od 11 godina, a prvi put je osuđen u dobi od 13 godina. Morris je većinu svog života proveo u raznim kaznenim ustanovama. Smatran vrlo inteligentnim, bio je iskusan kriminalac, s optužbama koje su se kretale od posjedovanja droge do oružane pljačke i bijega iz zatvora.
Poslan je u Alcatraz u siječnju 1960. nakon bijega iz državnog zatvora u Louisiani. Čim je stigao u Alcatraz, počeo je razmišljati kako će pobjeći. U istom zatvorskom bloku pridružila su mu se braća osuđena za pljačku banaka John i Clarence Anglin te Allen West, koji je bio zatvorenik Alcatraza od 1957. Svi su se poznavali iz prethodnih zajedničkih boravaka u zatvorima, a budući da su imali susjedne ćelije, mogli su noću razgovarati.
Kad je Charlton posjetio to mjesto, godinu dana nakon zatvaranja, bio je itekako svjestan zastrašujuće reputacije zatvora zbog neumoljivih čuvara, surovih uvjeta i oštrih morskih vjetrova koje su osuđenici morali trpjeti. "Nemilosrdni vjetar koji kao da nikad ne prestaje, zavija i odjekuje kroz rešetke. Izgrađeni na neravnim temeljima nekadašnje utvrde, današnji temelji Alcatraza trunu i raspadaju se", rekao je Charlton.
Plan za bijeg
S Morrisom na čelu, četvorica zatvorenika počela su smišljati odvažan plan za bijeg. Tijekom razdoblja od nekoliko mjeseci, muškarci su klesali beton oštećen morskom solju oko ventilacijskog otvora ispod sudopera.
Koristeći metalne žlice ukradene iz blagovaonice, bušilicu napravljenu od motora usisavača i odbačene oštrice pile, probili su se do nečuvanog pomoćnog hodnika. Kako bi prikrio zvuk bušilice, Morris bi svirao svoju harmoniku tijekom jednog sata svakog dana kada se zatvorenicima dopuštala glazba.
Nakon što su napravili rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuku do hodnika, popeli su se na praznu gornju razinu ćelijskog bloka i postavili tajnu radionicu. Kako bi sakrili rupe na zidovima ćelije, izradili su lažne rešetke od papira iz časopisa zatvorske knjižnice.
U svojoj radionici započeli su s izradom improvizirane gumene splavi veličine 2x5 metara i prsluka za spašavanje napravljenih od 50 ukradenih kabanica. Kako bi začepili gumu, otopili su je pomoću zatvorskih cijevi s vrućom parom. Zatim su malu harmoniku pretvorili u alat za napuhavanje splavi i izradili vesla od šperploče.
Od sapuna, paste i toaletnog papira oblikovali lutke
Međutim, morali su prikriti svoju odsutnost od stražara koji su noću povremeno kontrolirali ćelije. Tako su od sapuna, paste za zube i toaletnog papira oblikovali lutke u obliku vlastitih glava. Kako bi izgledale realističnije, upotrijebili su pravu kosu s poda zatvorske brijačnice i glave obojili u boje kože.
Zatim bi ih stavili u svoje krevete, sa svežnjevima odjeće i ručnika ispod pokrivača u obliku tijela kako bi izgledalo kao da spavaju. Dok su radili na svojoj improviziranoj opremi za bijeg, također su tražili izlaz. Koristeći vodovodne cijevi kao stepenice, popeli su se devet metara i otvorili ventilator na vrhu okna. Napravili su lažni vijak od sapuna kako bi stajao na mjestu.
Bijeg
Konačno, u noći 11. lipnja 1962. bili su spremni pokrenuti svoj genijalni plan. Ostavivši lažne glave na krevetima kako bi zavarali čuvare, Morris i dva brata Anglin ispuzali su kroz rupe na zidovima ćelije. Westov bijeg je zaustavljen jer nije uspio na vrijeme izaći iz ćelije pa su ostali otišli bez njega.
Popeli su se na krov i pretrčali preko njega noseći svoj improvizirani čamac ispred stražarskog tornja, spustili se niz vanjsku odvodnu cijev, prešli zatvorsko dvorište, preskočili dvije ograde od bodljikave žice visoke 3.7 metara i spustili se niz strmi nasip do sjeveroistočne obale otoka. Na rubu vode napuhali su čamac i nestali u noći. Uzbuna se nije oglasila sve do sljedećeg jutra, kada su otkrivene lažne glave.
Otok je također bio dom obiteljima čuvara koji su radili u zatvoru. Otac Jolene Babyak, koji je u to vrijeme bio vršitelj dužnosti ravnatelja Alcatraza, aktivirao je alarm. "Kad sam se probudila, sirena je još uvijek svirala. Bilo je jako prodorno, iznimno glasno, bilo je užasno i prilično zastrašujuće", rekla je za BBC Witness History 2013. godine.
Zatvor blokiran, pokrenuta ogromna potraga
Zatvor je odmah blokiran i krenula je intenzivna pretraga svih zgrada, uključujući i domove zatvorskih službenika. U međuvremenu je Jolenein otac pokrenuo golemu potjeru. Stotine policajaca danima su opsežno pretraživale okolno područje.
14. lipnja Obalna straža pronašla je veslo jednog od zatvorenika. Istog dana radnici su pronašli paket s osobnim stvarima braće Anglin, zapečaćen gumom. Sedam dana kasnije ostatke splavi more je izbacilo u blizini mosta Golden Gate, a sljedeći dan otkriven je prsluk za spašavanje ručne izrade. Ali trojica bjegunaca nikada više nisu viđena.
Iako su zatvorenici napustili zatvor, vlasti su zaključile da su sigurno stradali u opasnim vodama oko otoka. To je bio stav zatvorskog ravnatelja Richarda Willarda kada ga je BBC intervjuirao 1964. godine: "Da, nedostaje nam nekoliko zatvorenika, ali oni se time ne mogu pohvaliti. Drugim riječima, pretpostavlja se da su se utopili. Danas se nitko ne hvali time da je pobjegao iz Alcatraza. Zašto sam tako siguran? Čujete ovaj vjetar, zar ne? I vidite more? Mislite li da biste uspjeli?"
Alcatraz je zatvoren 1963. godine, 12 mjeseci nakon bijega trojice muškaraca. Djelomično je tako odlučeno zbog propadajuće strukture i troškova upravljanja, ali i strogi zatvorski režim dugo je bio izvor kontroverzi. Još 1939. američki državni odvjetnik Frank Murphy pokušao ga je zatvoriti, rekavši: "Cijela ta institucija pogoduje psihologiji koja gradi zlokoban i zloban stav među zatvorenicima."
Tijekom godina, zatvorenici su se ubijali ili sakatili - nesposobni suočiti se s neumoljivim uvjetima - i kako su 1960-e godine odmicale, SAD se okretao rehabilitaciji zatvorenika, a ne samo njihovu kažnjavanju.
Što se tiče trojice bjegunaca, unatoč tome što u zaljevu nikada nisu pronađena tijela, zakonski su 1979. proglašeni mrtvima. FBI je zatvorio slučaj i prebacio odgovornost na US Marshals Service.
Misteriozno pismo iz 2018. godine
No nagađanja o njihovoj sudbini ne jenjavaju. Iste godine kada su proglašeni mrtvima, predstavljen je film Bijeg iz Alcatraza s Clintom Eastwoodom u ulozi Franka Morrisa. A od trenutka njihova bijega 1962. godine stizala su izvješća o navodnim viđenjima trojice bjegunaca.
Policija u San Franciscu otkrila je 2018. da je pet godina ranije stiglo misteriozno pismo od osobe koja se predstavila kao John Anglin. U pismu je stajalo: "Pobjegao sam iz Alcatraza u lipnju 1962. Da, svi smo uspjeli te noći, ali jedva!" U pismu se navodi da su tri bjegunca živjela u ilegali, da je Frank Morris umro u listopadu 2005. godine, a Clarence Anglin 2008. Autor pisma je rekao da želi pregovarati o predaji u zamjenu za liječenje raka. FBI je analizirao pismo, ali nije mogao utvrditi je li autentično.
Slučaj je još uvijek otvoren za US Marshals Service. Još 2022. objavljene su ažurirane slike kako bi sada mogla izgledati trojica nestalih zatvorenika Alcatraza, uz poziv za bilo kakvim informacijama o njima.