JUHE i variva su jela u kojima se uživa u gotovo svakom kutku svijeta, a njihova povijest seže sve do otkrića vatre. Svaka regija svijeta je ovim klasičnim jelima dala svoj jedinstveni pečat, što je rezultiralo mnoštvom ukusnih recepata. Ako ste i vi ljubitelji juha i variva, pozivamo vas da proputujete s nama i istražite 20 tipičnih juha i variva koja se pripremaju diljem svijeta.

1. Gazpacho (Španjolska)

Najpoznatija španjolska juha dolazi iz njezine mediteranske regije, Andaluzije. Nije ni čudo da je okus ovog tipičnog španjolskog jela rezultat svježih namirnica poput rajčice, češnjaka, luka, papra i maslinovog ulja.

Gazpacho je nastao tijekom arapske okupacije Pirenejskog poluotoka u srednjem vijeku. U početku je to bilo jelo koje su konzumirali seljaci i nije uključivalo rajčice sve do 16. stoljeća, kada su Španjolci donijeli taj sastojak iz Meksika.

Naziv gazpacho na arapskom znači mokar kruh jer se ova juha obično jede hladna uz komad kruha. Danas recept za gazpacho ima nekoliko varijacija, koje uključuju upotrebu badema, avokada, dinje i lubenice, između ostalih sastojaka.

2. Harira (Maroko)

Arapska kuhinja također ima ukusne juhe, poput harire, koja je marokanskog porijekla. Harira se tradicionalno konzumira u vrijeme mjeseca ramazana, kada je islamskim vjernicima od zore do zalaska sunca zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Nakon zalaska sunca harira se jede s datuljama i kolačima od meda.

Ova tipična marokanska juha se priprema od janjećeg temeljca, leće, slanutka i rajčice. Rezultat je mirisna juha koja se poslužuje topla i dobro začinjena šafranom, cimetom, đumbirom i muškatnim oraščićem. 

3. Laksa (Malezija i Singapur)

Jugoistočna Azija je poznata po jelima vrlo složenih i često kontrastnih okusa. Azijske juhe se savršeno uklapaju u takvu kulturu prehrane, a jedna od najpoznatijih je laksa.

Iako postoji nekoliko načina pripreme, većina varijanti temelji se na bogatoj i začinjenoj juhi od kokosovog mlijeka i đumbira uz obavezan dodatak debelih rižinih rezanaca i sastojaka poput škampa, kozica, tofua ili piletine.

Vjeruje se kako je ovo jelo spoj kineske kulture i kulture zemalja jugoistočne Azije jer kombinira sastojke tipične za sve te regije. 

4. Yayla çorbası (Turska)

Jogurt je jedan od najčešće korištenih sastojaka u turskoj kuhinji i baza ove tradicionalne juhe koja se zove yayla çorbasi. Priprema se tako da se riža i slanutak kuhaju u temeljcu obogaćenom raznim začinskim biljem. Jogurt ovoj juhi daje odličnu kremastu teksturu, a može se nadopuniti i feta sirom.

Juha navodno potječe od drevnih Asiraca, naroda koji je nastanjivao područje Turske u antičkim vremenima, a ime se prevodi kao "planinska juha". Inače, nutritivni kapacitet ove juhe je takav da se u Turskoj smatra univerzalnim kućnim lijekom, a prevladava i na jelovnicima klinika i bolnica.

5. Minestrone (Italija)

Najpoznatija talijanska juha nam je u svom današnjem obliku i pod tim imenom poznata od Prvog svjetskog rata, iako su joj korijeni sigurni puno stariji. Za vrijeme teške oskudice hrane na selu talijanski su seljaci kuhali slanu juhu sa svim povrćem i sastojcima koji su im bili dostupni.

U to se vrijeme ovo jelo često pripremalo na gradskim trgovima u velikim kotlovima, a svaka je obitelj davala svoj doprinos namirnicama koje je imala.

Minestrone na talijanskom znači "gusta juha od povrća" i za ovo jelo ne postoji fiksni recept. Mogu se koristiti razne vrste povrća, poput krumpira, celera, mrkve i mahunarki, a neki pripravci također uključuju meso, tjesteninu i rižu. Sve ove značajke čine minestrone jednom od najpristupačnijih juha na svijetu.

>> Recept za minestrone

6. Tom Yum (Tajland)

Ljute i začinjene juhe su dominantno obilježje tajlandske kuhinje. Tom Yum jedna je od najpoznatijih u zemlji, s izrazito aromatičnom bazom koja je rezultat kombinacije nekoliko začina i biljaka, uključujući limunsku travu, galangal i lišće kaffir limete.

U prijevodu s tajlandskog jezika, tom znači "kuhati", a yum "miješati". Iz ovog jednostavnog koncepta proizašlo je nekoliko varijacija juhe s različitim vrstama proteina u sastavu, poput Tom Yum Kung (sa škampima), Tom Yum Gai (s piletinom) i Tom Yum Kha Mu (sa svinjetinom).

7. Tortilja juha (Meksiko)

Meksiko je u svijetu poznat po svojim kukuruznim tortiljama, ali malo tko zna da je ova namirnica osnova poznate juhe tipične za tu zemlju. Ovo ukusno jelo uključuje komadiće prženih kukuruznih tortilja pomiješanih s juhom od rajčice koja je začinjena lukom, češnjakom, peršinom i paprom.

Posebno je popularna u središnjem Meksiku, a smatra se kako je njezino podrijetlo rezultat mješavine nasljeđa pretkolumbovskih naroda i Španjolaca koji su kolonizirali regiju. Dok su domaći narodi pripremali kukuruzne tortilje još prije 10.000 godina, Europljani su donijeli tradiciju pripremanja juhe na američki kontinent.

8. Caldo Verde (Portugal)

Recept za caldo verde, juhu koja se smatra jednim od 7 čuda portugalske gastronomije, došao je iz regije Minho, jedne od najhladnijih i najkišovitijih u zemlji. Ova vruća juha je osnovno jelo portugalskih seljaka još od 15. stoljeća.

Glavni sastojak je tipično povrće sa sjevera Portugala, raštika. Juha se nadopunjuje krumpirom, a nakon što je gotova, dodaje se komadić chorizo kobasice kako bi se uspostavio kontrast s blagim okusima.

Tradicionalno, caldo verde se poslužuje u glinenim zdjelicama, uz kukuruzni kruh i dobro crno vino.

9. Phở (Vijetnam)

Vijetnamska kuhinja je puna bogatih okusa i zanimljivih tekstura, što se lako može ilustrirati jednom od njezinih najslikovitijih juha. Phở se priprema tako da se rižini rezanci i narezana govedina kuhaju u mirisnoj juhi s raznim začinima, poput korijandera, đumbira i kardamoma.

Originalni recept zahtijeva 12 sati kuhanja da bi juha bila gotova, što svakako jamči jedinstveni okus ove tipične vijetnamske juhe. Phở se može jesti u bilo koje doba dana, uključujući i doručak, a vjeruje se kako je juha nastala tijekom francuske kolonizacije Vijetnama.

10. Juha od luka / Soupe à l’Oignon Gratinée (Francuska)

Elegantna francuska kuhinja ima jednu od najprofinjenijih juha na svijetu, Soupe à l’Oignon Gratinée ili juhu od luka. Iako su juhe od luka konzumirale već grčka i rimska civilizacija, prvi dokumentirani recept za francusku juhu od luka kakvu danas poznajemo pripremio je jedan Francuz u 17. stoljeću.

U početku su je jeli siromašni seljaci, ali je vrlo brzo stekla popularnost i danas se poslužuje u svim vrstama restorana. Luk se prvo prži na maslacu dok ne omekša i potamni, a kada se umiješa u začinjeni temeljac, nastaje ukusna i blago kremasta juha baršunaste teksture. Danas se poslužuje s kriškom prženog kruha i lijepim slojem naribanog sira na vrhu.

>> Recept za juhu od luka

11. Wonton juha (Kina)

Kina ima bogatu tradiciju raznih vrsta juha, a jedna od najpoznatijih je juha wonton, porijeklom iz regije Kanton. Wonton je naziv za vrlo fino tijesto od brašna i jaja koje se kuha u ljutoj juhi s povrćem i mesom.

Podrijetlo ove juhe seže u 17. stoljeće, kada se služila samo bogatim obiteljima. Dolaskom Drugog svjetskog rata postala je popularna među radničkom klasom i danas se konzumira diljem svijeta.

12. Chupe de Marisco (Peru)

Južna Amerika također ima bogatu tradiciju pripreme raznih vrsta juha. Chupe de Marisco je tradicionalna peruanska juha, popularna u južnom dijelu zemlje, a priprema se od plodova mora kuhanih u vrhnju i začinjenih paprom i češnjakom. U kremasti temeljac se dodaju sir i bijelo vino, a danas postoje varijacije koje uključuju sastojke kao što su škampi, govedina i piletina.

13. Soto (Indonezija)

Jedno od najpopularnijih jela u Indoneziji je soto, mirisna juha od mesa i rižinih rezanaca. Na indonezijskim ulicama se može pronaći nekoliko varijanti, a jedna od najpoznatijih je soto ayam, juha od piletine koja se poslužuje s jajima, tofuom i prženim lukom.

Iako se smatra autentičnim indonezijskim jelom, soto zapravo ne potječe iz te zemlje. U Indoneziju je došao iz Kine, a riječ soto dolazi od kineske riječi shao tu, koja se odnosi na kuhane iznutrice.

14. Chowder (SAD)

Chowder je tradicionalna kremasta juha tipična za područje SAD-a, a priprema se s plodovima mora i vrhnjem. Podrijetlo ovog jela je europsko, a u Americi je postalo popularno zahvaljujući mornarima. Od 17. stoljeća se recepti za ovo jelo mogu pronaći diljem Sjeverne Amerike, a u današnje vrijeme se u SAD-u obilježava i nacionalni dan chowder juhe.

Postoji nekoliko popularnih varijanti ove poznate juhe, uključujući New England Clam Chowder (s lukom i krumpirom), Manhattan Clam Chowder (s juhom od rajčice koja zamjenjuje kiselo vrhnje) i Rhode Island Clam Chowder (sa slaninom i školjkama).

>> Recept za chowder Marthe Stewart

15. Tacacá (Brazil)

Brazil je kontinentalna zemlja s velikom raznolikošću kulinarskih tradicija, stoga je teško odabrati jednu juhu koja ga predstavlja. No, tacacá je jelo koje dobro simbolizira brojne brazilske kulinarske tradicije i reference.

Juha potječe iz amazonske regije i pripada naslijeđu autohtonih naroda. Egzotični okus ovog jela rezultat je temeljca napravljenog od tucupi umaka, biljke jambu, sušenih škampa i tapioke. Tradicionalno se poslužuje vrlo vruća i začinjena solju i paprom.

16. Gulaš (Mađarska)

Mađarski gulaš je bogata mesna juha ili varivo od mesa i povrća začinjeno paprikom. Njegovo podrijetlo seže u 9. stoljeće i smatra se kako potječe od jela koje su pripremali mađarski pastiri.

Prije nego što bi krenuli na ispašu sa svojim stadima, pripremili bi prijenosnu zalihu hrane polaganim kuhanjem nasjeckanog mesa s lukom i drugim sastojcima koji su im bili dostupni. Kada je meso omekšalo i tekućina isparila, gulaš bi se sušio na suncu pa pohranjivao u vrećice od ovčjih želudaca.

U vrijeme obroka osušenoj smjesi bi se dodavala voda kako bi se pretvorila u juhu ili varivo. Mljevena paprika, koja je neizostavan sastojak modernog gulaša, počela se koristiti u 18. stoljeću.

Klasični gulaš, koji se do ne tako davno pripremao u kotliću, priprema se tako da se na svinjskoj masti poprže kockice junetine ili ovčetine s lukom. Češnjak, kim, vino, rajčica i krumpir su česti dodaci koji upotpunjuju gulaš.

17. Tinola (Filipini)

Tinola je tipična filipinska juha, čije se brojne varijante mogu pronaći diljem zemlje. Baza je vruća juha s raznim začinima, koji uključuju đumbir, češnjak i riblji umak. U ovoj se juhi kuhaju piletina i lokalno povrće, poput papaje i čajota (meksički krastavac).

Postoje i druge varijante ove juhe, s ribom, plodovima mora i raznim vrstama mesa. Najpoznatija varijanta je Tinolang Manok, što znači pileća juha.

18. Efo Elegusi / Egusi (Nigerija)

Afričke juhe često imaju vrlo iznenađujuće okuse, a odličan primjer je egusi juha nigerijskog porijekla, koju tradicionalno konzumira narod Igbo.

Egusi je ime koje su stanovnici zapadne Afrike dali sjemenkama bundeve i dinje, koje su glavni sastojci egusi juhe. Sjemenke se prže na palminom ulju i dodaju u temeljac koji sadrži ribu, sušene škampe, goveđe tripice, povrće i začine.

19. Ramen (Japan)

Azijsku hranu oduvijek obilježava raznolikost okusa koji se mogu pronaći u jednom jelu. Stoga jedna od najtradicionalnijih japanskih juha ne može biti drugačija. Ramen je bogata juha na bazi svinjetine, ribe ili piletine, začinjene taréom i poslužene s tjesteninom. Dodaci uključuju povrće i kuhana jaja.

Iako je ova juha uglavnom poznata u Japanu, njezino podrijetlo je kinesko. Među legendama o ramenu najpoznatija seže u 17. stoljeće, kada je japanskom feudalnom gospodaru kineski učitelj poslužio prvu juhu koju je neki Japanac probao. Danas se ipak vjeruje da su ramen u Japan uveli kineski imigranti između 19. i 20. stoljeća, a današnju je popularnost stekao tek nakon Drugog svjetskog rata.

>> Gdje u Zagrebu pojesti dobar ramen

20. Boršč (Rusija / Ukrajina)

Jedan od velikih doprinosa istočne Europe svjetskoj kuhinji može se predstaviti kroz boršč. Karakteristična boja juhe dolazi od cikle, ali recept uključuje i nekoliko drugih vrsta povrća, mesa i gljiva. Može se konzumirati hladan ili topao, obično uz dodatak kiselog vrhnja.

Za podrijetlo ove juhe se natječu Rusija i Ukrajina. Međutim, najstariji izvještaji povezuju konzumaciju ovog jela s konfederacijom slavenskih plemena koja su regiju nastanjivala tisućama godina, kada još nije postojala nijedna država. Ostaje vidjeti koja će država ovu juhu uspjeti uvrstiti na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.