Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Nedavno je bio u Pečuhu.

PEČUH je prekrasan grad koji Slavonci, pogotovo mnogi Osječani, zbog njegove blizine često posjećuju. I sam sam ga posjetio desetak puta misleći kako sam tijekom tih posjeta obišao sve pizzerije. Bio sam uvjeren u to sve do prije par dana, kada sam otkrio odličnu pizzeriju s pravim napoletanskim pizzama.

Mnogi su me prijatelji prilikom odlaska u Pečuh pitali za preporuku, a ja sam im očito davao pomalo pogrešnu informaciju. Timar 26 definitivno je najbolja pečuška pizzerija.

Pizzerija se nalazi u istoimenoj ulici, naravno, na broju 26, a unutrašnjost joj je neobičnog izgleda zbog izduženih prostorija, od kojih se ona glavna nalazi na katu. Pizza je uistinu prava napoletanska, a tijesto me teksturom podsjeća na budimpeštansku pizzeriju Dellarosso i valpovački Hex.

Tijesto baš kakvo treba biti

Tanko, napoletansko, ne predebelih rubova, istovremeno i mekano i hrskavo. Sredina nije (pre)vlažna ni gnjecava. Isprobali smo četiri različite pizze i svi su nadjevi bili dobro posloženi te s kvalitetnim sastojcima.

Ono što nas je naviše iznenadilo su vrlo pristupačne, usudio bih se kazati začuđujuće niske cijene s obzirom na odlično tijesto i jako dobre nadjeve. Marinara je 2390 forinti (45 kuna), Margherita 2590 forinti (49 kuna), a najskuplje su Cervo i Pera, 3590 forinti (68 kuna).

Za nekih desetak eura možete pojesti dobru pizzu i popiti pivo u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Moja su preporuka bijele pizze s ukusnim komadićima pilećih prsa, Pollo i Pesto di Pollo.

"Non parlo Italiano"

Iako smo pomislili da je Timar 26 nešto poput budimpeštanske Manufakture, u kojoj pizzu naručuješ sam i dolaziš na šank po nju, konobari uredno poslužuju, ali je pravilo (zbog specifičnog prostora i etaže na katu) da pizzu naručuješ odmah na ulazu, na glavnom šanku iza kojeg se nalazi vrhunska peć.

I mala zanimljivost za kraj. Iako se reklamiraju kao pizzerija koja radi pravu talijansku napoletanu, iznad ulaznih su vrata istaknuli simpatičan natpis "NON PARLO ITALIANO".

>> Ovdje možete pročitati ostale recenzije Lovca na pizze