Novo istraživanje otkrilo što ultra-prerađena hrana radi dječjem mozgu
ULTRA-PRERAĐENA hrana već je dugo pod povećalom, no novo istraživanje upućuje na to da njezini učinci na djecu mogu biti dublji od samog sastava obroka. Studija je otkrila da djeca koja konzumiraju više takve hrane pokazuju jaču moždanu aktivnost u centrima za nagradu i motivaciju dok gledaju slike primamljivih namirnica poput keksa i prženih krumpirića.
Ta pojačana reakcija mozga povezana je s većim porastom tjelesne masnoće tijekom sljedeće godine, piše Food Bible. Iako znanstvenici ističu kako istraživanje ne dokazuje da ta hrana trajno mijenja rad dječjeg mozga, rezultati otvaraju nova pitanja o utjecaju prehrambenih navika na mozak u razvoju.
Detalji istraživanja
Studiju, objavljenu u časopisu JAMA Network Open, proveli su znanstvenici s Medicinskog fakulteta Keck Sveučilišta Južne Kalifornije. U istraživanju je sudjelovalo 46 djece u dobi od sedam do deset godina, koja su na početku imala zdravu tjelesnu težinu.
Znanstvenici su magnetskom rezonancijom (MRI) proučavali reakcije dječjeg mozga na slike privlačne hrane. Uz to su analizirali njihovu prehranu i mjerili tjelesni sastav, uključujući indeks tjelesne mase (BMI), postotak masnog tkiva i opseg struka.
Tim je utvrdio da djeca koja jedu više ultra-prerađene hrane pokazuju pojačanu aktivnost u području mozga poznatom kao dorzalni strijatum. Ta regija ima ključnu ulogu u sustavu nagrađivanja i motivacije, odnosno u načinu na koji reagiramo na podražaje koji nam pružaju zadovoljstvo.
Godinu dana kasnije, ponovna mjerenja pokazala su da su djeca sa snažnijim reakcijama u tom dijelu mozga zabilježila veći porast BMI-ja i tjelesne masnoće. Istraživači su primijetili i da se veza između konzumacije ultra-prerađene hrane i debljanja smanjuje kada se u analizu uključe reakcije mozga. To sugerira da bi upravo način na koji mozak reagira na hranu mogao objasniti dio povezanosti između prehrane i promjena u tjelesnom sastavu.
Kathleen A. Page, glavna autorica studije i profesorica na Medicinskom fakultetu Keck, objasnila je zašto je djetinjstvo ključno razdoblje. "Dječji se mozak još razvija, navike se tek oblikuju, kao i sklonosti prema određenoj hrani. To je važno razdoblje u kojem je mozak vrlo osjetljiv na hranu i okruženje u kojem se jede", izjavila je.
Savjeti nutricionista
Penelope Henderson, registrirana nutricionistica specijalizirana za dječju prehranu, smatra da je važno biti svjestan ovih spoznaja, ali da se ne treba bojati hrane. Upozorava i da nisu sve namirnice iz kategorije ultra-prerađenih jednako nutritivno siromašne.
"Fokusirala bih se na uvođenje što raznovrsnijih namirnica od najranije dobi, umjesto da neku hranu proglašavamo lošom. Nisu sve ultra-prerađene namirnice iste; primjerice, neke vrste kruha i obogaćene žitarice također spadaju u tu kategoriju", rekla je.
Dodala je: "Hrana s više šećera, soli ili zasićenih masti može imati svoje mjesto u prehrani, ali moramo paziti koliko je često nudimo i u kojim količinama."
Kako potaknuti zdrave navike bez sukoba
Za mnoge obitelji potpuno izbjegavanje ultra-prerađene hrane nije realno jer je često cjenovno pristupačna, praktična i lako se uklapa u pretrpane rasporede. Umjesto zabrana, Henderson preporučuje uvođenje opuštene rutine oko obroka i međuobroka.
"Umjerenosti bih učila kroz redovite obroke, planirane međuobroke i jasne granice. Ponudite razumne porcije i poštujte dijete kada pokaže da mu je dosta. Izbjegavajte nazivati hranu 'dobrom' ili 'lošom' i nemojte pretvarati desert u nagradu za pojedeno povrće", savjetuje.
Prema njezinim riječima, takav pristup slatku hranu čini još poželjnijom, a povrće se doživljava kao naporan zadatak. "Možete jednostavno reći: 'Danas uz međuobrok imamo kekse', bez da u razgovor unosite težinu, kalorije ili osjećaj krivnje."
Henderson napominje i da studija ne utvrđuje dugoročne posljedice. "Rezultati upućuju na moguću vezu između reakcija mozga na hranu i kasnijeg porasta tjelesne masnoće. No, oni ne pokazuju trajne promjene na mozgu niti nam govore što će biti s tom djecom u odrasloj dobi", objasnila je. "Roditeljima bih savjetovala da se usredotoče na podršku rastu, raznolikost i pozitivan odnos prema hrani, umjesto da brinu o svakom zalogaju."