NITI JE zlato sve što sja, niti je sva dječja hrana dobra za dijete. Znamo to svi, no ponekad posegnemo za svačim jer mislimo da je dijete gladno. Onako, za međuobrok. 
 

No, djeca su puno osjetljivija na štetnu hranu od odraslih, jer djeca ne trebaju kalorije, već trebaju dobre nutrijente. Vrlo je lako dijete nafilati namirnicama koje će ih "začepiti" do zdravijeg obroka, no time im niste dali dovoljnu količinu kalorija, a posebno ne dovoljnu količinu vitamina i minerala potrebnih za njihov razvoj i njihovu glad. Ali dali ste im pun želudac u kojem više nam dovoljno mjesta za pravu hranu. A suludo je očekivati da će se od takvih prehrambenih navika njihov organizam razvijati onako kako treba i da će ih njihov imunitet braniti kako treba.
 

Većina roditelja možda nikada nije posegnula za takvim namirnicama, no nažalost postoje roditelji koji jesu. Takvi su skloni bebama koje nisu napunile ni godinu dana dati, primjerice, gazirani sok.

Nema goreg, kažu nutricionisti, jer takva pića obiluju svime što nije dobro. 

To što na bočicama piše sugar free, diet ili low fat, uopće ne mora značiti to. Svjesni smo marketinških trikova, no čak i ako zanemarimo te velike laži, moramo znati da gazirana pića u sebi nemaju ni trunku nutrijenata. Ni točkicu. Ali zato imaju šećera koji će ih "nahraniti" i ostati čvrsto zalijepljeni na njihovim zubićima.  


 

Ako sami radite svježe cijeđene sokove za svoje dijete, slobodno nastavite s takvom praksom, no imajte na umu da je sok iz kućne radinosti sušta suprotnost kupovnom sokom. Da, na njima svašta piše, da su bez šećera, da imaju toliki i toliki udio voća i vitamina, no realno, smanjite očekivanja i shvatite da je industrija oduvijek malo varala kada su u pitanju "prirodni" proizvodi. 
 

No, nutricionisti upozoravaju da čak ni cijeđeni sokovi u većoj količini nisu dobri. Tu nastaje problem s prevelikim količinama vitamina koji se u vrlo kratkom roku popiju, pa bebin organizam nema dovoljno snage brzo ih probaviti. 
 

Dakle, kada je beba žedna, do šest mjeseci starosti ne preporučuje se ništa osim dojenog mlijeka ili formule, a u periodu od šest mjeseci do godine dana - voda. Čak i svi oni dječji čajevi u sebi imaju industrijskog šećera i realno, kako ističu nutricionisti, nijednoj bebi nenaviknutoj na slatko oni neće nedostajati, a dovoljnu količinu vitamina i prirodnog šećera ionako mogu dobiti u porciji voća. 
 

Što se pak kravljeg mlijeka tiče, ono se dozvoljava, prema American Academy of Pediatrics (AAP) čak i potiče, nakon prvog rođendana. Za početak punomasno mlijeko razrijeđeno s običnom vodom. 

Krekeri

Kada beba dobije prve zubiće i počne žvakati sve što joj dođe pod ruku, a i rukicu samu, mnogi roditelji kao međuobrok i kao lijek za dosadu (dok bebu šeću u kolicima) posežu za krekerima. Rijetki se baš potrude napraviti zdrave, domaće krekere, misleći da su i oni kupovni skroz u redu. Ali nisu - jer oni neće zadovoljiti ni nutritivne potrebe, a često ni djetetovu glad, ali će zauzeti mjesto za prave, zdrave namirnice. Krekeri su dakle čisto zavaravanje organizma, a imajte na umu da kod velikog broja djece uživanje u krekerima, slatkim i slanim, izaziva ovisnost. Naravno, oni su fini, slatki, zatome glad, no da su zdravi - nisu i nikada neće biti. Koliko nas god industrija uvjeravala u suprotno. 


 

Što su namirnice više obrađivane, to sve manje sliče originalu. Gotova je hrana stoga vrlo daleko od jabuke i špinata koje uberemo i mesa koje kupimo u komadu, što znači da svaki složeniji proces iz namirnice uzima vitamine, minerale, bjelančevine te ih zamjenjuje konzervansima i drugim aditivima koji će takav obrok zadržati u tom obliku dugo na policama trgovina. 
 

Zato, ako mislite da bi primjerice fish fingeri bili dobra zamjena za pravu ribu ili konzervirani umaci umjesto lagano prodinstane rajčice, moramo li uopće naglašavati da ste u krivu? 

Želatinozni desert

Tko ne voli gumene bombone? Piše na njima da su sugar free i načuli smo da se želatina u takvim i sličnim proizvodima dobiva od prerađenih životinjskih kostiju i hrskavica. To je u redu ako govorimo o juhici od telećih kostiju, ali naći to u desertima - ne, to nam nije privlačno. 
 

Zapravo, ispada da s ovakvom prehrambenom navikom djeca jedu puno šećera, umjetnih boja i aroma. Zasite se, traže još, a organizam plače.