AUTORICA i stručnjakinja za roditeljstvo Jennifer Breheny Wallace sedam je godina proučavala kako kultura uspjeha utječe na odnose u obitelji. U razgovorima s desecima obitelji, posebno s roditeljima tinejdžera, otkrila je da proces upisa na fakultet često stvara nepotrebnu napetost, pretvara se u stalnu temu i ozbiljno narušava bliskost unutar obitelji.

Wallace je u tekstu za CNBC opisala kako se mnogi roditelji, pod pritiskom neizvjesnog i skupog procesa upisa, počinju uplitati u svaki detalj života svoje djece. To najčešće rezultira svađama, frustracijom i sve većim pritiskom.

Kako bi zaštitila odnos sa svoje troje tinejdžera, uvela je jednostavno, ali učinkovito pravilo: razgovori o fakultetu dopušteni su tek od proljeća trećeg razreda srednje škole i to isključivo jedan sat tjedno, vikendom, u terminu koji odabere dijete.

Jedno pravilo koje mijenja sve

Ovo pravilo, piše Wallace, sprječava da tema upisa preuzme svaki razgovor, svaku večeru i svaku vožnju automobilom. Umjesto da svakodnevno ispituju o esejima i preporukama, ona i njezin suprug svoja pitanja bilježe i ostavljaju za dogovoreni tjedni razgovor. Na taj način ostatak tjedna ostaje otvoren za druge teme koje zanimaju njihove tinejdžere.

Cilj nije ignorirati upis, već stvoriti emocionalni prostor u kojem se djeca mogu razvijati i graditi vlastite interese, bez stalne procjene kroz prizmu postignuća.

Djeca pod pritiskom

Sve je više znanstvenih dokaza koji potvrđuju koliko pritisak na uspjeh može biti štetan. Učenici koji pohađaju škole s visokim akademskim standardima češće pate od anksioznosti, depresije i zlouporabe supstanci u usporedbi s nacionalnim prosjekom.

Američke Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine svrstale su ovu djecu u istu rizičnu skupinu kao i djecu iz siromašnih obitelji, djecu u udomiteljstvu i onu čiji su roditelji u zatvoru. Slično navodi i Zaklada Robert Wood Johnson, koja "pretjerani pritisak za postizanjem izvrsnosti" vidi kao jednu od najvećih prijetnji mentalnom zdravlju adolescenata.

Naizgled paradoksalno, djeca koja pohađaju najbolje škole često su izložena jednako kroničnom stresu kao i najranjivije skupine mladih. Wallace upozorava da taj stalni pritisak može ozbiljno ugroziti emocionalno, ali i tjelesno zdravlje.

Djeca trebaju znati da vrijede bez obzira na uspjeh

Jedan od najučinkovitijih načina da roditelji zaštite emocionalnu stabilnost svoje djece jest da im stalno daju do znanja kako njihova vrijednost nije vezana uz postignuća. Wallace ističe priču jedne majke koja je sinu pokazala zgužvanu i smočenu novčanicu od 20 dolara te ga pitala: "Koliko sada vrijedi?" Naravno, vrijednost je ostala ista.

Baš poput novčanice, i vrijednost djeteta ostaje ista i kada padne na testu, ne uspije upasti u tim ili ne bude pozvano na rođendansku zabavu. "Naš je zadatak podsjetiti ih da se njihova vrijednost nikada ne mijenja, bez obzira na sve", piše Wallace.

Dom treba biti sigurno mjesto, a ne ispitna komisija

Roditeljstvo se često svodi na ispunjavanje beskonačnih obaveza, a djeca ne vide uvijek koliko uživamo u vremenu s njima. Wallace predlaže da ih barem jednom dnevno dočekamo s istom radošću kao što to radi kućni ljubimac.

Ti svakodnevni, mali trenuci u kojima djeca osjete da su voljena bezuvjetno, ključni su za njihovo mentalno zdravlje. To je i jedan od razloga zašto je njezina obitelj uvela pravilo o jednom satu tjedno – kako bi podsjetili djecu da su kod kuće voljena, sigurna i dovoljno dobra baš takva kakva jesu.

Roditelji koji ne stvaraju dodatni pritisak otvaraju prostor da djeca sama otkriju što im je važno i što ih uistinu ispunjava. Wallace zaključuje da, iako je upis na fakultet važan, odnos koji gradimo sa svojom djecom traje cijeli život i uvijek bi trebao biti prioritet.