Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

AMERIKANAC Cody McClain Brown prije nekoliko godina odlučio je trajno se nastaniti u Hrvatskoj. Njegova je supruga iz Splita, obožava ovdašnje običaje, hranu, kulturu, oduševljavaju ga prirodne ljepote, ali to nije jedino što je ovoga 36-godišnjeg novinara, blogera (piše blog Zablogreb), spisatelja (izdao je knjigu "Propuh, papuče, punica") i profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, privuklo u našu zemlju.

Smatra da imamo "nešto posebno" što nije doživio nigdje drugdje u svijetu, a što je to, otkrio nam je u nedavnom razgovoru.

Kako si odlučio živjeti u Hrvatskoj, zbog čega si toliko zavolio našu zemlju?

Prvi put kada sam došao u Hrvatsku, odmah sam se zaljubio. Moja supruga (tada cura) i ja putovali smo iz Istanbula u njen rodni Split. Čim smo došli osjetio sam da je to posebno mjesto. Dijelom zbog toga što sam prvi put tada svoju curu vidio u njenom elementu, dotad smo bili u SAD-u i Turskoj, a ona je ovdje bila na svome, gdje su bile sve njene uspomene, one koje nas čine takvima kakvi jesmo.

Tako da, pretpostavljam da sam prvi put Split i Hrvatsku vidio kroz taj utisak koji su imali na nju i to je bilo nešto predivno. Prvi put sam imao dojam da sam je zaista upoznao. Odlučili smo potom ostati tu nakon što sam godinu dana radio na istraživanju za svoj doktorat. U međuvremenu smo se vratili u SAD i taj povratak mi je bio čudan.

Do tad sam se već navikao na život ovdje. Nismo imali pojma kakav će nam život biti u SAD-u, nije baš da svi mogu živjeti tamo, posebno ako imaš obitelj. Vrlo je vjerojatno da smo mogli završiti u Oklahomi, koja se ne može usporediti sa Zagrebom ili Hrvatskom, ili još nekim manjim mjestom. Što da kažem svojoj kćeri? "Hej, znaš ono kad smo živjeli u gradu koji ima arheološki muzej? E pa, sada živimo u gradu koji ima Walmart i McDonald's. Nema na čemu!"

Ne, hvala.

Što ti se u Hrvatskoj najviše sviđa, a što te nervira?

Volim društvo. Tu povezanost i bliskost u odnosima. To je ono posebno. Biti nečiji prijatelj u Hrvatskoj je puno veća odgovornost nego biti nečiji prijatelj u SAD-u. Puno je jača ta veza. I iako još uvijek nemam puno prijatelja ovdje, cijenim tu snažnu bliskost. Pokušao sam nedavno objasniti zašto tu nema toliko kriminala i nasilja činjenicom da jednostavno nećeš krasti od nekoga tko je možda nečiji kum. A kasnije pomisliš: "K vragu, mogao sam preko njega ubosti neki posao". To bi mogla biti javna poruka: "Koristite veze, ne noževe".

Istovremeno, tu je i cijeli taj sistem koji ljudi krive za korupciju i općenito loše stanje hrvatskih institucija. To je najvjerojatnije najveći problem. Ono što je uznemirujuće je da, zapravo, ne možete imati povjerenja u ljude da će dobro obaviti svoj posao. Ako ih poznaješ dobro, možeš im povjeriti život, ali kad je u pitanju posao, postoji opravdana bojazan da ga neće napraviti kako treba.

Dosta mladih iz Hrvatske želi otići van zemlje, ti si, očito, napravio suprotno. Zašto? Imaš li neku poruku za njih? Misliš li da možda zbog svih tih negativnih strana ne vidimo one pozitivne, ne vidimo "širu sliku"?

Isprani mozak je veliki problem. Ne mogu nikome poručiti da ode ili da ostane. Sad je tu i ta EU. Kad imaš mogućnost, trebaš se kretati okolo. Moj najveći strah je da će moja kći htjeti živjeti u SAD-u. Ne želim tu sagraditi život da bi ona otišla negdje drugdje, u Ameriku, Njemačku. Veliku Britaniju, Švedsku?

Ali, to je u redu. Nastojim pomoći Hrvatskoj da ljudi imaju bolju budućnost ovdje. Nije da imam bogzna što za reći o tome. Mislim da jednostavno ljudi trebaju živjeti tamo gdje mogu ostvariti svoj potencijal. Meni je to omogućila Hrvatska. Mislim, ovdje sam napisao bestseller o svojoj punici! To mi se nikada ne bi dogodilo u SAD-u. Ali ako žele otići, ljudi iz Hrvatske trebali bi izabrati neku zemlju koja je blizu, da se mogu lako vratiti.

Koliko si dugo u Hrvatskoj i koliko planiraš ostati?

Tu sam već četiri godine. I da, planiram ostati. Dugo. Do smrti. Nadam se, dakle, još nekih 120 godina.

Što te najviše fascinira u Hrvatskoj?

Hrvatska je sve ono suprotno što sam naučio u SAD-u. Siromašna, mala, korumpirana, to je tako, zar ne? Iz perspektive jednog Amerikanca, vi se ljudi tu naganjate okolo i ubijate jedni druge. Pa, zapravo, iz Hrvatske se SAD čini ludom zemljom. Hrvatska je tako mala zemlja, s toliko puno problema, a opet, život u njoj pruža puno uživanja.

Da, Amerika nudi puno više, ali život tamo je pun stresa i nesigurnosti. U Hrvatskoj sam tek shvatio koliko su nam prioriteti u Americi krivo posloženi. Taj proces učenja koji sam doživio u Hrvatskoj, tu spoznaju, to je ono što me najviše fasciniralo.

Imaš li neki grad u Hrvatskoj koji ti je draži od ostalih, ako da, koji i zašto?

Obožavam Zagreb. Živio sam u New Orleansu, Montrealu, Kairu, Istanbulu i mnogim gradovima i mjestima diljem SAD-a, ali Zagreb je savršen grad. Volim jako i Osijek. Podsjeća me na europsku verziju mog rodnog kraja, i ljudi su divni. I naravno, volim Split. Možda malo i zato što jednostavno moraš voljeti grad iz kojega dolazi tvoja supruga. Ali, da, to je najljepši grad na svijetu.

Tvoje kritike, kada pišeš o Hrvatskoj na svom blogu, primjerica ona o "splitskim kontradikcijama" ili o referendumu vezanom uz istospolne brakove, su prilično oštre. Čini se da si shvatio kako stvari ovdje funkcioniraju, i kako bi trebale funkcionirati. Što, u ovom trenutku, vidiš kao najveći problem, i što misliš da bi mladi ljudi, koji žele ovdje ostati, trebali poduzeti u vezi s tim?

Veliki je problem trenutno taj plan bušenja u Jadranskom moru zbog nafte. To je suludo. Riskirati Jadransko more i obalu, toliko važne resurse za hrvatsku ekonomiju, je skroz apsurdno. Sve biste mogli izgubiti. Dolazim iz zemlje koja je bila poznata kao najjača po pitanju nafte, i ono što sigurno znam je da se ne može vjerovati naftnim kompanijama i njihovim političarima.

U mojoj zemlji sada naplaćuju sunčevu energiju. Ljudi koji koriste solarne panele moraju platiti VIŠE za energiju koju koriste. To je sve muljaža lobija i političara iz naftne industrije. Zar su to ljudi kojima želite povjeriti upravljanje Jadranom? Bušenje i eksploatacija nafte u Jadranu je opasnost i velika prijetnja Hrvatskoj, i hrvatskom načinu života, veća nego ijedna druga opasnost s kojom se dosad ova zemlja suočila.