PRIJE desetak godina Denisov brat Adrian Svirčić i otac mu su probali su istraživati obiteljsko stablo. Došli su do nekih 150 ljudi i odustali. "Ja san im reka da ću ja to preuzeti i oni mi nisu virovali", priča nam Denis s izraženim dalmatinskim dijalektom. "Brat mi je čak reka - ma šta ćeš ti to... Šta ću ja? Vidit ćete."

30.000 imena, 10.000 fotografija...

U 3 godine uspio je doći do 30.000 imena, 10.000 fotografija... 90 posto od novog i starog groblja na Krapnju je na njegovom obiteljskom stablu. Danas su oni u kutku spužvarskog muzeja na rivi, nazvanom Krapanj Ancestry Spot, na laptopu na kojem svatko može vidjeti stablo, pronaći svoje, ali i dodati one koji nedostaju.

Denis je rođen ’81. u San Pedru, u Kaliforniji. Otac je otišao 1974., a mati 1979. Godine. Mislili su ostati pet do deset godina, a ostali su pedeset. 

"Skoro svako lito san ja na Krapnju i otac i stric mi imaju zajedničku kuću na otoku. Dica mi obožavaju Krapanj, upoznali su društvo i bas im paše da nema auta na otoku. Moja žena Nicole  i ja oboje smo rođeni u SAD-u, ali još guramo našu starinsku kulturu, religiju i jezik", priča.

U nekom trenu dok je radio na ovom velikom projektu, shvatio je da to nije samo za njegovu obitelj, nego za sve Krapljane u Hrvatskoj i svijetu. 

"Zva san Roka Tanfaru Likina i predstavija san mu ideju kako bi stablo moglo biti kod njega u spužvarskom muzeju na Krapnju da svi naši mogu doći bilo kad pogledati, istraživati i nadodavati slike ili datume koji fale od svojih. I evo nas", ponosan je.

Denis je svima rekao da stablo nisu samo imena i datumi, nego povijest Krapnja. 

Promocija dan nakon djedove smrti

"Koliko tu ima priča, to bi treba nekako napisati svakome sa strane profila, ali opet možda bi se netko bunija. Žalosna priča sad je kako skoro svaka obitelj ima nekoga s kim ne drže dobre odnose. Braz zezne brata zbog terena i novaca, na primjer. Ima puno tih priča šta ne bi smija reći i to čuvam za sebe."

"Još jedna žalosna priča je da su prije puno bebe umirale. Neki daljnja rodica je rodila 12 puti, 11 dice je umrlo prije 2 godine starosti, a jedan sa tri ili četiri. Poslin toga nisu imali nikoga. Zamislite kakva je to trauma. Koliko su ljudi bili jaki tada proći kroz svega to", objašnjava nam.

Denis i Roko Tanfara iz muzeja Spuga 2 odlučili su napraviti promociju stabla ispred kuće Denisova oca i strica. 

"Nisan zna šta ću očekivati. Mislija san nekih 25 do 50 ljudi. Tu se skupila masa ljudi, neki došli pa pošli, ali većina je ostala, nekih 80 ljudi. Poslužili smo malo pršuta i sira i popili bevandu", kaže. 

Denis i Roko smo ispričali su okupljenima sve o obiteljskom stablu pa su onda svi otišli do muzeja gdje su ga svi mogli pogledati. Neki su rekli da se toliko ljudi u isto vrijeme nije skupilo zadnjih tridesetak godina. 

Ipak, jedna obiteljska tužna vijest gotovo je stala između Denisa i predstavljanja dugogodišnjeg rada.

"Mi smo moga dida Matu Svirčića Miškova pokopali na Krapnju dan prije promocije. Bilo mi je teško raditi promociju dan posli, ali nisan ima izbora. Nema tu nikakve slavlja, i otac i stric su mi rekli da se može. Malo san se rasplaka kad san drža govor radi dida, ali isto i radi projekta, zbog toga koliko se tu ljudi skupilo i koliko oni viruju u projekt. Moj trud zadnje tri godine se isplatija."

"U Americi me gledaju kao Hrvata, a u Hrvatskoj me zovu Amerikanac" 

"Danas se sa skoro 45 godina još nekako tražin. Radija san razne poslove zadnjih tridesetak godina. U mladih dana san konobarija i čak bija 'background actor' za filmove i serije po Hollywoodu. Najpoznatiji film mi je bija Charlie's Angels 2 ili 3, zaboravija san. Prije desetak godina san drža portal CroatianSports.com. Tu sam kao reporter upozna razne hrvatske sportske face, glumce i političare. Danas sam električar i brinem za dicu svoju. Šta će biti sutra, ko to zna." 

Jezična barijera, kaže, postoji, ali nije nepremostiva.

"Moj prvi jezik je hrvatski, iako ga ne pričam baš najbolje. Roditelji su mi od kad znan za se govorili da san ja Hrvat, iako san rođen u Americi. Ljudi i prijatelji ode u Americi gledaju mene kao Hrvata, a u Hrvatskoj me zovu Amerikanac".

Sebe, kaže, više ne smatra mladim.

"Svit se totalno prominija. Kažu Amerikanci da stara generacija uvik krivi novu generaciju. To nisan ja. Svit ostaje na mladima. A hrvatska mladost izvana mora najprije naučiti jezik. Zaboravite tetovaže od grba od Hajduka ili bilo šta takvo. Svima bi priporučija da nauče povijest Hrvatske, povijest Krapnja i povijest svoje loze jer krv nije voda".