VEZA između vlasnika i pasa danas je snažnija nego ikad, a sve više istraživanja potvrđuje da ih mnogi smatraju ravnopravnim članovima obitelji. Za brojne vlasnike psi su puno više od kućnih ljubimaca, a njihov status u obitelji odavno nadilazi puku sentimentalnost, objašnjava Dan O’Neill, profesor epidemiologije kućnih ljubimaca na Royal Veterinary Collegeu.

No, dok ljudi u prosjeku žive 81 godinu, prosječni životni vijek psa je tek 11,2 godine. Zbog toga ne čudi što se vlasnici hvataju za ideju dugovječnosti svojih ljubimaca. Znanstvenici objašnjavaju koje korake vlasnici mogu poduzeti kako bi njihovi psi živjeli što dulje i kvalitetnije, piše inews.co.uk.

Procjena urođenog zdravlja

Prvi i najvažniji korak je, prema profesoru O’Neillu, procjena zdravstvenog stanja psa. Pritom treba razlikovati kliničko zdravlje od urođenog. "Urođeno zdravlje je ono s čime se pas rodi", kaže on. To je ključno jer su uzgojne prakse u zadnjih stotinu godina dovele do toga da mnogi psi više nemaju temeljne pseće atribute.

"Pitanja su vrlo konkretna: kakav je oblik pseće njuške i repa? Koliko je kralježnica savitljiva? Je li koža ravna? Mogu li kapci potpuno prekriti oči? Upravo ti čimbenici imaju puno veći utjecaj od tjelovježbe i prehrane", ističe O’Neill.

Njegov cilj nije posramiti vlasnike, već ih informirati. "Vlasnici moraju znati je li njihov pas ekstreman ili nije. Normalizirali smo pse bez njuške, s kratkim nogama ili bez repa. To su česte osobine, ali nisu normalne i snažno utječu na duljinu i kvalitetu života".

Kada vlasnik zna s kojim je zdravstvenim rizicima njegov pas prirodno sklon, može poduzeti određene mjere kako bi mu olakšao svakodnevni život. Primjerice, psima s vrlo kratkom njuškom potrebno je ograničiti intenzivnu tjelesnu aktivnost, osobito tijekom vrućina, te im osigurati položaj za spavanje koji olakšava disanje.

Pretilost i zdravlje zubi

Određene zdravstvene faktore treba pratiti neovisno o dobi psa. Težina je jedan od ključnih, a O’Neill savjetuje da procjenu prepustite veterinaru. "Većina vlasnika previše je popustljiva. Mnogi će tvrditi da im je pas savršen, a on je zapravo pretio", kaže.

Pretilost kod pasa povećava rizik od problema sa zglobovima, disanjem i dijabetesa. Gubitak težine, s druge strane, drastično poboljšava zdravlje, a psima s ravnim licem olakšava disanje jer smanjuje masne naslage u prsnom košu.

Zdravlje zubi još je jedan faktor koji vlasnici često zanemaruju jer psi dobro skrivaju bol. "Bolesti desni i pokvareni zubi utječu na opće zdravlje, ali mnogi psi nastavljaju jesti čak i kad ih boli", objašnjava veterinarka Susan Little, predsjednica Britanske udruge veterinara za male životinje.

Loš zadah, pojačano slinjenje ili žvakanje samo na jednoj strani čeljusti jasni su znakovi za posjet veterinaru.

Ponašanje kao pokazatelj zdravlja

Odgoj psa također može utjecati na njegov životni vijek. Ako je pas agresivan, ne treba odmah zaključiti da je to dio njegovog karaktera. "Mnogi psi koje smatramo agresivnima zapravo trpe bol. Svatko tko živi s kroničnom boli zna koliko to može utjecati na raspoloženje", kaže O’Neill. Čak i ako nema fizičkog uzroka, trening je koristan za zdravlje jer stres i tjeskoba skraćuju životni vijek.

"Pas koji pretjerano laje ne stvara problem sebi, nego vas upozorava na prijetnju. Ako ne radite na rješavanju uzroka takvog ponašanja, pas će biti pod stalnim stresom jer ga korite zbog nečega što je za njega prirodna reakcija".

Promjene u starijoj dobi

Kako pas stari, važno je pratiti promjene u njegovoj pokretljivosti i osjetilima. Ključan je tempo promjena. "Postupna promjena može biti samo znak starenja, ali sve što se dogodi iznenada ili se stalno pogoršava treba provjeriti", kaže dr. Little. Vlasnici najbolje poznaju svoje ljubimce i trebaju vjerovati instinktu ako primijete pojačanu žeđ, promjenu apetita, zbunjenost ili nevoljkost za šetnju.

Starijim psima odgovara rutina, a čak i ako ne mogu dugo hodati, njuškanje po kvartu pruža im važnu mentalnu stimulaciju. Male prilagodbe u domu, poput rampi za stepenice i povišenih zdjelica, mogu im značajno olakšati život.

Suočavanje s očekivanjima

Na kraju, važno je razumjeti što se može očekivati. Različite pasmine imaju različit životni vijek, koji kod mopsa, primjerice, iznosi tek nešto više od sedam godina. O’Neill dodaje da, iako je rastanak iznimno težak, vlasnici ga mogu promatrati kao čin nesebičnosti.

"Slomit ćete vlastito srce kako biste pomogli svom psu", kaže on. Ta tuga, međutim, ne prekida vezu. O’Neill i danas koristi ime svoje terijerke iz djetinjstva kao dio svojih lozinki. "Bila nam je sve. Svaki put kad se negdje prijavljujem, moj pas je i dalje sa mnom".