U SAMOM centru Zagreba, na adresi Petrinjska 28, otvorio se Soparnik To Go - prvi zagrebački lokal koji je u potpunosti posvećen autentičnom poljičkom soparniku. Iza svega stoje supružnici Lucija i Mario Stipetić, koji su prije deset godina pokrenuli brend u njihovom rodnom selu, a danas donose taj klasik dalmatinske ulične hrane u užurbani ritam metropole.

Poljički soparnik - u gradu

Prema riječima vlasnika, ideja je da autentični poljički soparnik, pripremljen prema tradiciji, bude dostupan svakodnevno - svjež, jednostavan i praktičan za gradski život. Inače, Soparnik To Go, osim novootvorenog lokala u Zagrebu, ima još dvije lokacije: originalni punkt u Tugarama kod Omiša te poslovnicu u Splitu, u sklopu centra Joker.

Galerija

Što se njihove zagrebačke lokacije tiče, moram priznati da sam u početku bila pomalo skeptična - ovaj dio strogog centra zna biti iznenađujuće “uspavan” tijekom dana. Fluktuacija ljudi u Petrinjskoj nekad je bila znatno veća, barem na dijelu bližem glavnom trgu, no to je bilo u vrijeme prije nego što se zgrada MUP-a zatvorila zbog obnove. Otkako je MUP iselio iz ulice, tempo se ovdje osjetno smirio.

Svjesni smo i da se nekoliko lokala u ovoj okolici posljednjih godina zatvorilo te da na uspjeh ugostiteljskih mjesta itekako utječu fluktuacija prolaznika, udaljenost od glavnog trga i Zrinjevca, blizina važnih institucija, položaj u odnosu na pješačku ili tramvajsku zonu, kao i dostupnost parkirnih mjesta. No, pustimo početnu (lokacijsku) skepsu - ako je proizvod zaista dobar, ljudi će doći do njega bez obzira na sve, pa i skrenuti nekoliko minuta sa svoje uobičajene rute. Sudeći prema Google recenzijama i ocjeni 5.0 - radi se o proizvodu koji su kupci odmah prepoznali i prihvatili.

Ulaskom u lokal, odmah smo se dotaknuli ove teme, no ekipa iz Soparnika kaže kako su za sada prilično zadovoljni poslom, te da osim slučajnih prolaznika koji dolaze po gablec, pakiraju i puno narudžbi za dostavne službe.

Što je točno - soparnik

Prije mog doživljaja njihovog soparnika, evo o čemu se tu točno radi i kakvo je to jelo. Soparnik je tradicionalno jelo iz regije Poljica, područja između Omiša i Splita, a smatra se jednim od najstarijih autohtonih jela Dalmacije.

Radi se o tankom tijestu - razvaljanom gotovo do prozirnosti - koje se puni mješavinom blitve (ili mladog lisnatog povrća, po potrebi), luka - a često i češnjaka, maslinovog ulja i soli. Nadjev se smjesti između dviju tanka kora, rubovi se zalijepe, a pita se peče - tradicionalno na vrućem kamenu u ognjištu (kominu), ponekad pod žarom i pepelom. Nakon pečenja, pita se premazuje maslinovim uljem i sitno sjeckanim češnjakom, a reže u rombove ili trokute.

Tijesto je tanko ali čvrsto, a punjenje je sočno i bogato - rezultat je spoj rustikalnosti i mediteranskog štiha, jednostavnosti i okusa. Svojom jednostavnošću i dostupnošću, soparnik je stoljećima bio jelo “naroda” - praktičan, ukusan i ono najvažnije, domaći.

Što imaju u ponudi

U zagrebačkom Soparnik To Go-u nudi se isključivo jedan soparnik (s blitvom), a veličine pakiranja su raznovrsne. Nude opcije za one koji su navratili po brz zalogaj, za one koji će soparnik ponijeti kući kao konkretan obrok, ali i za one koji planiraju druženje s većim društvom.

• Jedan komad (feta) soparnika: 1.50 eura
• Pakiranje od 6 komada: 8 eura
• Pakiranje od 15 komada: 20 eura
• Cijeli soparnik promjera oko 92 cm: 50 eura

Dojmovi

Lokal je malen, ali kvadraturom idealan za "to go" - nešto poput pekarnice. Smješten je uz pješačku zonu i uz nekoliko bočnih mjesta za parkiranje - ako ulovite mjesto. U kutu lokala, uz izlog, postavljen je i jedan visoki stol i stolice, što pruža opciju za konzumaciju na licu mjesta. Čim sam otvorila vrata, "dobrodošlicu" mi je poželio opojan miris češnjaka - što mi se, zapravo, baš svidjelo.

U kombinaciji s maslinovim uljem, prva asocijacija bilo mi je - ljeto i Dalmacija. I ono nešto "baš domaće" - što u moru pekarnica i fast foodova rijetko imamo priliku osjetiti. Ovakvi su mirisi obično rezervirani za kuhanje kod kuće.

Prvi prizor iza pulta bila je djevojka koja je oko visokog, okruglog stola premazivala soparnik od gotovo metra promjera. Odmah sam pitala kakav im je proces pripreme, pa su mi objasnili kako se soparnici zapravo rade u njihovoj proizvodnji na odvojenoj lokaciji, odakle svako jutro svježi stižu u poslovnicu. U lokalu ih "dovršavaju", odnosno premazuju maslinovim uljem i češnjakom.

Soparnici dolaze pakirani u plastičnu ambalažu koja se, po potrebi, može i zagrijati, iako oni sami preporučuju da se jede bez grijanja - upravo onakav kakav jest. Na mom pakiranju stajala je oznaka “upotrijebiti do 11.12.2025.”, što je tri dana od dana kupnje i jutrošnje proizvodnje.

Odlučila sam se za pakiranje od 3 komada koje sam ponijela kući kako bih ih u miru isprobala. Plan je bio pojesti nekoliko zalogaja i odmah napisati kratak osvrt. No, u samo nekoliko minuta pojela sam cijelu porciju od tri šnite, što samo po sebi dovoljno govori.

Tijesto meko, češnjak dominira

Tijesto je bilo mekano i sočno, dobro natopljeno uljem, bogato punjeno blitvom i s onim karakterističnim dalmatinskim štihom - što u svakom zalogaju budi želju za još. Sve je bilo u ravnoteži - "masno" (na onaj dobar način) ali ne premasno, dovoljno da je svaki zalogaj baš slastan i pun okusa.

Okusom dominira češnjak - jasno i upadljivo, pa bih rekla da ovo mjesto možda i nije za one koji ga ne vole, ili koji ne žele "mirisati" ostatak dana. No iz moje perspektive, upravo taj domaći, rustikalni okus i miris dio su čari i ljepote ovog jela. 

Za kraj, jako mi je drago da se ovo autentično mjesto otvorilo na praktičnoj lokaciji u centru grada. Neki soparnik rade kod kuće, pojedini restorani ga nude ali istina je da i nismo imali puno prilike jesti ga. A definitivno je to zaslužio. U moru pekarnica i konfekcijskih proizvoda - uz sve domaće specijalitete - evo jednog koji zaista želimo da se probije i dobije svoje zasluženo mjesto na gastro sceni.