MARCO Pierre White jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih kuhara na svijetu, često nazivan "prvim britanskim superchefom". Rođen je 1961. godine u engleskom gradu Leedsu, a postao je simbol britanske gastronomske scene zahvaljujući strasti prema kuhanju, inovativnim tehnikama i sposobnosti da transformira britansku kuhinju u nešto sasvim novo i uzbudljivo. Već s 33 godine postao je najmlađi kuhar u povijesti koji je dobio tri Michelinove zvjezdice.

"Enfant terrible" učio je i Gordona Ramsayja

Njegova karijera nije bila vezana samo za vrhunske restorane - White je i medijska ličnost, autor nekoliko kulinarskih knjiga, kao i mentor mnogim poznatim kuharima, poput Gordona Ramsayja i Hestona Blumenthala. Osim po kulinarskom talentu, poznat je i po vatrenoj naravi i osebujnom karakteru te mnogim kontroverznim izjavama.

Tijekom godina stekao je reputaciju "enfant terriblea" svjetske gastronomije, a mnogi ga znaju i po strogoj disciplini u kuhinji. Bio je poznat i po tome što je izbacivao goste iz restorana ako su mu išli na živce, uključujući i slavne osobe. Jedan od najozloglašenijih incidenata dogodio se kada je izbacio kritičara Michaela Winnera iz svog restorana Harvey's nakon što je ovaj izrazio nezadovoljstvo jelom.

Njegovu osebujnu osobnost javnost je imala prilike upoznati i kroz neke izjave koje su često šokirale - u intervjuu za The Times izjavio je kako želi da ga nakon smrti kremiraju u pizza-peći, što je tipičan primjer njegovog crnog humora i ekscentričnosti. Također, često se sukobljavao s poznatim kuharima, a posebno su poznati njegovi burni odnosi s Gordonom Ramsayjem, kojeg je jednom navodno i rasplakao u kuhinji.

Uskoro dolazi u Rovinj, a u Hrvatskoj najradije jede peku

White će uskoro posjetiti Hrvatsku - gostovat će na rovinjskom Weekend Food Festivalu koji se održava od 11. do 13. travnja, a tom smo prilikom s njim uspjeli i porazgovarati. Pozdravili smo ga i pitali kako je, a njegov odgovor odmah nam je dao do znanja da je riječ o zaista osebujnom karakteru.

"Evo me, star sam, debeo, skakućem prema lijesu", odgovorio je kroz smijeh. Odmah smo ga upitali veseli li se Hrvatskoj, je li mu to prvo putovanje k nama te koliko poznaje našu gastronomiju. Ispričao je kako je u Hrvatskoj do sada bio tri ili četiri puta te da mu se jako sviđa naša zemlja. Bio je u Dubrovniku, iz kojeg obično odlazi u Crnu Goru, gdje uživa u prirodi.

"Uvijek dobro jedem u Hrvatskoj, a omiljeno jelo mi je peka. Peka je inteligentno, pametno, lijepo i ukusno jelo, jako mi se sviđa", rekao je i dodao da mu se sviđa jednostavnost hrvatske kuhinje, a ljubitelj je tradicionalne hrane.

"Kada posjećujem zemlje širom svijeta, želim ići tamo gdje je hrana stvarna, ne želim jesti zapadnjačku. Bio sam u Poljskoj i svi njihovi najbolji tradicionalni restorani željeli su biti zapadnjački, moderni i trendi. No, nisu bili baš dobri, ja želim nešto stvarno", priznao je.

"Ne biste trebali pokušavati impresionirati ljude. Posao kuhara je da kuha i to je to"

Za svoju filozofiju kaže da je jednostavna - vjeruje da je velikodušnost veća i važnija od prezentacije, a nedostatak velikodušnosti u smislu porcija smatra najvećim minusom današnjih restorana. "U većini restorana porcije su vrlo male. Kao prvo, volim jesti, a velikodušnost bi trebala biti vaša prezentacija. Kao drugo, bit gastronomije je uživanje i kao treće, majka priroda je pravi umjetnik. Ja sam samo kuhar i želim jesti nešto što je stvarno", objasnio nam je.

Nastavio je komentirati današnje trendove popularnih restorana i svoj doživljaj kada ih posjeti. "Zašto bih jeo 15 različitih jela u malim porcijama - govore mi što trebam jesti, govore mi kako to trebam jesti. Imam jedan zalogaj na tanjuru, a onda me pitaju jesam li uživao. Ne želim večeru s konobarom, ne želim da me konobar patronizira. Ako su porcije u restoranu premale, onda neću ići tamo, zar ne?" ispričao je.

"Michelinove zvjezdice vam daju ljudi koji imaju manje znanja od vas"

Dodao je kako još uvijek ipak postoje neki restorani s Michelinovim zvjezdicama koji poslužuju pravu hranu i prave, velike porcije, ali smatra da Michelin danas olako dodjeljuje zvjezdice. "Michelin danas lako dijeli zvjezdice, vrlo su velikodušni s njima, ali zapamtite - kad ste kuhar, te zvjezdice vam daju ljudi koji imaju manje znanja od vas", zaključio je.

Pitali smo ga misli li da je danas ljude, goste restorana, teže impresionirati, misleći pritom na brojne trendove i kulinarske atrakcije koje nas okružuju. "Mislim da ne biste trebali pokušavati impresionirati ljude, mislim da biste trebali zadovoljiti ljude. Posao kuhara je da kuha i to je to. Da nahrani ljude", kratko je rekao.

U svom je restoranu provodio po 18 sati dnevno

White je 1987. godine, kada je imao samo 25 godina, otvorio restoran Harvey's. Restoran je brzo stekao kultni status, a White je postao poznat po beskompromisnoj kuhinji, perfekcionizmu i eksplozivnom temperamentu. Inače, mi smo ga pitali kako je uopće postao kuhar, na što je kratko odgovorio kako je rođen u kraju gdje su "svi išli za kuhare i to se tada radilo". No, on je želio postati najbolji.

U njegovom su se Harvey'su mogla jesti moderna, inovativna jela inspirirana klasičnom francuskom kuhinjom, ali s njegovim pečatom. Restoran su posjećivali brojni slavni gosti, uključujući glumce i poznate ličnosti iz britanskog visokog društva. No, bio je podjednako poznat i po intenzivnom radnom okruženju - kuhinja je vođena čvrstom rukom, a White je često znao izbacivati goste koji su mu išli na živce ili koji su previše komplicirali s narudžbama.

Osobno je kuhao u svom restoranu, a u više navrata je rekao da je taj restoran bio njegov dom, u kojemu je provodio po 18 sati dnevno. S nama je podijelio i svoje mišljenje o gostima koji za stolom viču i psuju. Iako mnogi restorani ne poduzimaju ništa u vezi s tim, on je, kako je rekao, takve goste jednostavno zamolio da napuste restoran.

Osvojio tri Michelinove zvjezdice pa ih vratio i umirovio se

Nakon nekoliko godina iscrpljujućeg rada 1993. odlučio je zatvoriti Harvey's i otvoriti novi restoran, The Restaurant Marco Pierre White u hotelu Hyde Park, gdje je 1995. dobio tri Michelinove zvjezdice, kao prvi kuhar s tim postignućem u Britaniji. Ovaj je restoran zatvorio četiri godine kasnije i kompletno se povukao iz fine dininga. Tada je imao 38 godina i bio je na vrhuncu karijere. Evo što nam je o tome rekao.

"Osvojiti tri zvjezdice je vrlo uzbudljivo. Nakon što ih osvojite, postaje dosadno - igra se mijenja, više nema pritiska", objasnio je i dodao kako je imao tri opcije: živjeti laž i praviti se da kuha, a zapravo ne kuha, nastaviti kuhati i raditi 100 sati tjedno ili biti iskren i reći svijetu da odlazi u mirovinu i vraća se sebi.

"Izabrao sam da više neću živjeti u laži i vratio sam Michelinove zvjezdice. Nisam htio da me osuđuju i prosuđuju ljudi koji imaju manje znanja od mene, vratio sam se svojoj slobodi. Sada mogu ići u Dubrovnik, na Jamajku, kamo god poželim", rekao je.

U jednom ranijem intervjuu ispričao je kako je prije povlačenja shvatio da više ne kuha zbog ljubavi prema hrani, nego zbog pritiska da udovolji Michelinovim inspektorima. Od tada se posvetio pisanju, mentorstvu i ugostiteljskom biznisu, a postao je i vlasnik lanaca restorana i mnogo puta sudjelovao u kulinarskim emisijama.