U BLIZINI zagrebačkog Kvatrića, na adresi Tuškanova 22 (gleda na park Bartola Kašića), prije mjesec dana se otvorio Tamam, lokal koji u ponudi ima bureke, pite i kiflice. Pisali su već o njima razni portali, nazivajući ih uvjerljivo najboljima, pa smo im dali koji tjedan da se uhodaju i sada smo konačno otišli probati što nude.

Mi bismo baklave, a baklava nema...

"Dobar dan, htjeli bismo kupiti burek i ove tri pite, a može i baklave", zamolili smo danas nešto prije podneva ljubaznu gospođu za pultom u Tamamu, na što nam je ona odgovorila kako pite možemo dobiti i kako su sve četiri vrste koje nude taman pečene, ali baklavu nam ne daju. "Zašto?" upitali smo mrvicu razočarani.

"Ova tepsija nam je probna, sutra će biti degustacija pa navratite ako ste u prolazu. Tek nakon degustacije će ići u prodaju", govori malo dalje, iz otvorene kuhinje, kako se čini, nova Tamamova majstorica za slatki dio asortimana.

Iako vidno rastuženi jer su te baklave izgledale tako slasno, kupili smo burek, krumpirušu, sirnicu i zeljanicu i mogli se jedino nadati kako ćemo u njima utopiti tugu zbog baklava. Pa, moramo priznati kako jesu pomogle.

Prvo malo o Tamamu pa ćemo o tome što smo pojeli

Iza cijele priče, kako saznajemo, stoji ekipa iz Hrvatske i Srbije, a domaće vučeno tijesto priprema gospodin s Kosova, kojeg možete vidjeti kako to radi čim uđete unutra. I radi to vrlo spretno, uvjerili smo se i sami.

U ponudi nemaju previše toga, što je dobro. Burek, sirnica, zeljanica, krumpiruša (sve motano), prazne kiflice i ta nesretna baklava koju ćemo morati probati čim je puste u prodaju - to je to. Ovisno o tome što želite jesti, moguće je da ćete morati pričekati koju minutu jer, kako smo vidjeli, cijelo vrijeme peku po malo pa je sve svježe.

Idemo sad malo o tome što smo probali

Krenut ćemo od bureka koji je odličan - prilično je mastan, no bolje da je mastan, a ne suhonjav. Ima puno nadjeva i meso je jako ukusno. Slan je taman koliko treba i kupili bismo ga opet, naročito zbog nadjeva na kojem se ne štedi. Ostale pite manje su masne, tek toliko da vam malo zamaste prste dok jedete.

Sirnica je klasična, s ne previše slanim ni kiselim sirom, i rekli bismo da bi se svidjela onima koji vole manje nauljene pite, dok bismo u zeljanici voljeli ipak malo više nadjeva. Ipak, na zadnjem nam je mjestu krumpiruša koja bi trebala biti tek malo masnija i tanja. Što se krumpira tiče, volimo ga vidjeti dobro zapaprenog, pa bismo i ovdje pojačali taj začin.

U globalu im je tijesto dobro, dosta je tanko razvučeno i sve je zlatnožuto pečeno, osim sirnice koja je bila mrvicu blijeda.

Kako smo gore spomenuli, imaju u ponudi i kiflice koje nam se nisu previše svidjele pa nisu toliko ni vrijedne spomena. Ako govorimo o dobrim, slasnim kiflicama, ove su previše suhe i u tijestu je previše zraka, no dobro - Tamam je s nama kratko i ovo je nešto na čemu se da poraditi.

Sve u svemu, lijepo je što su Kvatrić, a i Grad Zagreb dobili još jedno u nizu mjesta s poštenim pitama. Loše je što ćemo sada, htjeli ili ne, imati još jedno nezaobilazno mjesto za gablec zbog kojeg sigurno nećemo postati ni grama mršaviji.