Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.

PRIKSA je pomalo neobična pizzerija koja se nalazi na parkiralištu zapuštenog Karting centra Zagreb u zagrebačkom kvartu Špansko. Za ovu sam pizzeriju čuo dok je još bila u vlasništvu starog vlasnika, a radilo se o pokretnoj pizzeriji na kotačima.

Međutim, novi su vlasnici otkupili simpatični kamiončić i odlučili ga parkirati na već spomenutom parkiralištu karting centra. Ispred su postavili dvije terase s desetak stolova i od mobilne pizzerije napravili zanimljivu i neobičnu kvartovsku pizzeriju.

Budući da sam dobar dio života proveo u Španskom, ova mi je kvartovska pizzerija bila dodatno zanimljiva ne samo zbog neobičnog koncepta rada, već i zbog same lokacije. U pizzeriju sam stigao u ranim poslijepodnevnim satima s dosta velikom ekipom pa sam uspio isprobati šest različitih pizza.

Njihove pizze zadržale duh klasičnih old school pizza

Sam koncept rada podsjetio me na budimpeštansku Manufakturu, pizzeriju u kojoj sami na pultu birate i naručujete svoju pizzu, plaćate, a zatim je, kad bude gotova, preuzimate na kartonskom podlošku i nosite na svoj stol. Za razliku od Manufakture koja pravi romanske pizze, Priksa pravi i peče pizze koje su najsličnije napoletanama, ali su zadržale i duh klasičnih starih pizza.

Rubovi nisu pretjerano uzdignuti i napuhani poput rubova kakve danas imaju moderne napoletane. Tijesto je jako fino i ukusno, a siguran sam da prolazi dosta dug i adekvatan proces predfermentacije i fermentacije.

Jedina bi mala zamjerka bila to što su rubovi u unutrašnjem dijelu pomalo nabijeni, gnjecavi i mrvicu vlažni, a pretpostavljam kako se pizze peku na vrlo visokim temperaturama kroz jako kratko vrijeme te se rubovi ne stignu dovoljno ispeći iznutra i na neki način isušiti od očito visokog postotka hidratacije. No, to je uistinu vrlo mala zamjerka i može se lako ukloniti.

Nadjevi složeni od vrlo kvalitetnih sastojaka

Nadjevi su na svim pizzama bili odlični, a složeni su od vrlo kvalitetnih sastojaka. Dodatna je zanimljivost to što većina pizza nosi imena po ulicama i trgovima u Španskom. Naručili smo Priksu, Živu vatru, Cesarićevu, Rešetarovu, Pizzu pršut - bijelu i pizzu Trg Ivana Kukuljevića. Najviše su nas se dojmile Priksa i Cesarićeva.

Priksa je bijela pizza s mozzarellom, špinatom, cherry rajčicama i orasima, a Cesarićeva je zapravo slavonska pizza na kojoj dominiraju šunka, kulen i špek uz vrhnje i luk. Meni se uz ove dvije poprilično svidjela i bijela Pizza pršut i to prvenstveno zbog finog karameliziranog luka. U ponudi je četrnaest pizza, a cijene se kreću od 8,10 eura koliko je Krklecova, pizza sa sirom, do 9,80 eura koliko su Pizza pršut - crvena i Pizza pršut - bijela.

Uz pizze se mogu naručiti pivo i sokovi koji su, poput pizza, umjerenih i pristupačnih cijena. Kad bih samo jednom rečenicom morao opisati Priksu, napisao bih kako se radi o odličnoj kvartovskoj pizzeriji neobičnog koncepta rada s jako dobrim i ukusnim pizzama u ponudi.

Upravo je Špansko kvart u kojem je cijela priča s napoletanskim pizzama i razvojem hrvatske pizza scene i krenula. Sve je počelo u nekadašnjoj kultnoj pizzeriji O'Hara koja se nalazila samo nekoliko stotina metara udaljena od lokacije na kojoj se danas nalazi Priksa.