TITANIC, remek-djelo brodogradnje svog vremena, simbolizirao je vrhunac luksuza. U to vrijeme bio je najveći brod ikad sagrađen i smatran je tehničkim čudom. Njegova gradnja započela je 1909. godine, a brod je službeno lansiran 1911. godine. Njegova prva i jedina plovidba odvila se 1912. godine.

Na brodu su bila ukupno 2224 putnika i člana posade, a putovanje je trebalo trajati sedam dana. Brod je trebao prijeći Atlantski ocean s juga Engleske prema New Yorku, ali je u noći 14. travnja 1912. godine, nakon četiri dana putovanja, udario u ledenu santu koja je dovela do njegovog potonuća.

Ukupno je preživjelo samo oko 700 ljudi, dok je oko 1500 izgubilo život u jednoj od najvećih pomorskih tragedija koja se ikad dogodila. Osim zbog svoje nesretne sudbine, brod je također poznat i po raskošnoj hrani koja je bila dostupna putnicima tijekom putovanja.

Raznolikost i raskoš jelovnika

Luksuz nije bio ograničen samo na interijer ili pogodnosti broda, hrana je bila integralni dio iskustva putovanja na Titanicu. Na ovom veličanstvenom brodu postojala su tri razreda putnika, a svaki je razred imao svoju razinu usluge i kvalitete hrane.

Od prvog do trećeg razreda, jelovnici su bili pažljivo osmišljeni kako bi zadovoljili ukuse i potrebe putnika koji su dolazili iz svih slojeva društva. Na Titanicu je bilo 325 putnika prvog razreda, 285 putnika drugog razreda, 706 putnika trećeg razreda te 885 članova posade. Niži razredi su zauzimali donji dio broda, dok su viši na raspolaganju imali gornji dio.

Tradicionalno, objedovanje na moru bilo je vrhunac dana za svakog putnika, a Titanic je svim klasama putnika nudio nešto novo i drugačije. Tiskane jelovnike za putnike prvog razreda punila su najnovija jela francuske kuhinje. Oni u drugom razredu imali su izbor koji se mogao mjeriti s ponudom boljih regionalnih hotela, dok je onima u trećem razredu bilo ponuđeno izobilje jednostavne hrane.

Blagovaonice i restorani

Putnici prvog razreda imali su veliku blagovaonicu (First Class Dining Saloon) koja je služila kao centralno mjesto za obroke. Ondje su se posluživali obroci koji su bili uključeni u cijenu karte, bez dodatnih troškova.

Osim velike blagovaonice, postojao je i À la carte restoran u kojem su isključivo putnici prvog razreda imali mogućnost naručiti posebna jela po visokoj cijeni ako su željeli jesti nešto posebno ili ekskluzivno.

Pored toga, postojao je i Café Parisien, luksuzna kavana koja je bila smještena na otvorenom dijelu broda s pogledom na more, gdje su putnici prvog razreda mogli uživati u laganim obrocima, kavi i piću.

Putnici drugog razreda uživali su u iskustvu objedovanja koje je, iako manje raskošno od prvog razreda, ipak bilo prilično luksuzno prema suvremenim standardima, dok su putnici trećeg razreda imali svoju blagovaonicu i kafić gdje su mogli jesti i družiti se.

Na brodu su se nalazile dvije kuhinje. Prva je služila gurmanska jela putnicima prvog i drugog razreda, a druga kuhinja je korištena za pripremu hrane putnicima trećeg razreda. Osim toga, bilo je i drugih ugostiteljskih objekata, uglavnom rezerviranih za putnike prvog razreda, koji su pružali dodatne mogućnosti za objedovanje i uživanje u hrani i piću.

Prvi razred - kraljevska usluga

Putnici prvog razreda su na raspolaganju imali najbolja jela francuske kuhinje tog doba. U blagovaonici, ukrašenoj raskošnim ukrasima i elegantnim stolovima, doživjeli su gozbu dostojnu kraljeva. Na večeri 14. travnja 1912., uživali su u raskošnom obroku od jedanaest sljedova.

Za predjelo su imali izbor kanapea, svježih kamenica, raznih orašastih plodova i maslina kako bi probudili svoje apetite. Zatim su im poslužene juhe - prozirna Consommé Olga s kamenicama te kremasta juha od ječma. Riba je bila sljedeći slijed - kuhani losos preliven bogatim Mousseline umakom i ukrašen svježim krastavcima.

Nakon toga, mogli su birati između nekoliko glavnih jela, kao što su filet mignon s artičokama i pačjom jetrom, piletina Lyonnaise s lukom i rajčicom ili punjene tikvice. Slijedila je janjetina s umakom od mente, pečena patka s umakom od jabuka, odrezak od lopatice sa chateau krumpirom te prilozi poput svježeg graška, kremaste mrkve, kuhanog rižota i mladog kuhanog krumpira.

Kako bi očistili nepce, poslužen je Punch Romaine - osvježavajuće piće od vina, ruma i voćnog soka, servirano preko drobljenog leda. Nakon toga je uslijedila pečena golubica na uvenuloj kres salati. Kao salata je bila poslužena hladna salata od šparoga s vinaigretteom, a kao hladno jelo Pâté de foie gras s dodatkom celera.

Niz slastica uključivao je Waldorfski puding, breskve u Chartreuse želeu, éclaire s čokoladom i vanilijom te francuski sladoled. Za zaključak obroka, posluženi su izbor sireva, svježe voće i kava.

Drugi razred - umjerena elegancija

Na večeri 14. travnja 1912., kažu zapisi, putnici drugog razreda su imali priliku uživati u bogatom obroku. Kao juha, poslužen je Consommé Tapioca - ukusan i bogat temeljac s dodatkom tapioka kuglica koje su mu pružale teksturu.

Kao riblje jelo na raspolaganju su imali pečenu haringu s pikantnim umakom, dok su glavna jela obuhvaćala aromatičnu piletinu s curryjem i rižom te mladu janjetinu s umakom od mente. Slijedila je pečena puretina s umakom od brusnica, a prilozi su uključivali svježi grašak, kremasti pire od repe te kuhane i pečene krumpire.

Kao slatki završetak obroka, posluženi su suhi kolač od šljiva sa slatkim umakom, vinski žele, sendvič od kokosa i američki sladoled. Na kraju obroka, putnici su mogli uživati u raznolikom izboru sireva, svježem voću i kavi.

Treći razred - zdravo i zadovoljavajuće

Putnici trećeg razreda, među kojima je bilo mnogo emigranata koji su bili u potrazi za boljim životom u Americi, uživali su u jednostavnim, ali zadovoljavajućim obrocima.

Doručak je uključivao zobenu kašu s mlijekom, dimljene haringe, pečene krumpire, šunku i jaja, svježi kruh i maslac, marmeladu, švedski kruh te čaj ili kavu. Ovaj obrok pružao je putnicima potrebnu energiju za početak dana, a raznolikost sastojaka odražavala je različito kulturno podrijetlo putnika.

Za ručak su na raspolaganju imali brodske kekse, govedinu u slanoj salamuri, kuhane krumpire, kisele krastavce, svježi kruh i maslac te čaj. Iako jednostavan, ovaj obrok je putnicima pružao osjećaj domaće kuhinje dok su putovali prema novom životu.

Večera je bila izdašna, s irskim gulašem, kuhanim krumpirom, brodskim keksima, svježim kruhom i maslacem te pudingom od ribiza kao desertom. Uz to, posluživao se i čaj.

Iako su obroci trećeg razreda bili jednostavni u usporedbi s raskošnim jelima koja su bila poslužena putnicima prvog razreda, hrana je daleko nadmašivala ponudu uobičajenu za treći razred na bilo kojem drugom prekooceanskom brodu tog vremena.

Plutajući odraz društva

Kulinarska ponuda na Titanicu priča je koja nadilazi same obroke, pružajući uvid u živote i kulturu putnika koji su bili na brodu tijekom njegove tragične plovidbe. Raskoš menija prvog razreda odražavala je izobilje i luksuz doba koje povjesničari danas nazivaju Pozlaćenim, dok je jednostavnost jela u trećem razredu bila odraz nadi i težnji onih koji su tragali za novim počecima.

Titanic nije bio samo tehnološko remek-djelo, već i plutajući odraz društva tog vremena, a njegova kulinarska ostavština ostaje sastavni dio priče koja čini njegovu neprolaznu baštinu.