Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu, a danas vam piše o jednoj zagrebačkoj pizzeriji.

KAO VELIKI zaljubljenik u futsal, odlučio sam doslovno po izlasku iz noćnog dežurstva sjesti u auto i otići na prvu utakmicu četvrtfinala završnice prvenstva Hrvatske između Futsal Dinama i Torcide. Naravno, vrijeme prije utakmice iskoristio sam za kratku šetnju Zagrebom i odlazak na pizzu. Pomalo sam se zaželio svojih omiljenih pizza, onih tankog i prhkog tijesta kakve u Hrvatskoj prave zagrebačke Duksa, Karijola, Veža i Nu, pulski Tivoli i osječki Astrogarden.

Nu

Odlučio sam se za Nu, pizzeriju vrlo neobičnog, i uz pizzeriju Re, najkraćeg imena na mom popisu. Re i Nu su trenutno dvije pizzerije s najkraćim imenima koje sam do sada posjetio. Ako vas baš zanima, malo sam se raspitao i saznao kako sam naziv nema neko određeno značenje, jednostavno se svidio vlasniku pizzerije.

Nu sam prvi put posjetio prije oko dvije godine na preporuku nekoliko zagrebačkih prijatelja koji poput mene vole pizzu i često obilaze zagrebačke pizzerije. Tada sam za Nu napisao kako je uz Duksu jedna od najboljih hrvatskih pizzeria s tankim tijestom. Baš me je zanimalo je li se što promijenilo nakon duge dvije godine.

>> Top lista iz 2023.: 35 najboljih pizzerija u Hrvatskoj

Pozitivno iskustvo već preko telefona

Ono što je meni itekako bitno, a što uvijek istaknem na početku, komunikacija su i odnos prema vlastitim gostima. Nazvao sam odmah po dolasku u Zagreb i pokušao rezervirati stol za tri osobe, ali mi je izuzetno ljubazni djelatnik rekao kako su svi stolovi rezervirani cijelo poslijepodne.

Međutim, nije poput mnogih odmah završio razgovor, već mi je na neki način pokušao pomoći. Rekao je da dođem budući da oni imaju određen broj stolova za walk in goste koji su im isto stalno popunjeni, ali će učiniti sve da nam pronađe stol.

Upozorio nas je na to da nam ništa ne može obećati i da ćemo možda morati malo pričekati ispred pizzerije, ali su me njegov način komunikacije i stav dodatno ohrabrili te smo se puni optimizma oko 15 sati zaputili u Središće, na adresu Vojina Bakića 2.

Kao u Napulju

Iako su skoro svi stolovi bili zauzeti, uspjeli smo dobiti stol u unutrašnjem prostoru. Nu ima desetak stolova u restoranu i još toliko stolova na terasi ispred pizzerije. Sama me atmosfera podsjetila na neke napuljske pizzerije ispred kojih gosti strpljivo čekaju da se oslobodi stol. Nekoliko je parova čekalo ispred pizzerije i čim bi se oslobodio stol, simpatična djelatnica bi izašla van i pozvala ih da uđu.

Ekipa je vrlo uigrana i snalažljiva tako da smo i narudžbu pića, ali i pizza odradili vrlo brzo, a unatoč velikoj gužvi, pizze su nam stigle na stol samo nekih desetak minuta nakon što smo ih naručili. A upravo sam profesionalnu, uigranu i srdačnu ekipu zapamtio i prilikom svog prvog posjeta ovoj pizzeriji.

Što smo jeli

Naručili smo Slavonsku, Picante i pizzu s povrćem. Prošli put sam isprobao pizzu s dimljenom tunom i pizzu sa zapečenim pršutom. Nu u ponudi ima dvadesetak pizza, a što se tiče naziva i nadjeva, odlučili su igrati na sigurno. Jednostavne kombinacije nadjeva i nazivi po glavnom sastojku.

Pizza s povrćem, pizza s gljivama, pizza sa šunkom, pizza sa šampinjonima… Nema neobičnih nadjeva i sastojaka poput pizze s pestom od bundeve ili pizze s pistacijom i mortadelom. Od ostalih pizza, pomalo odskaču pizza s dimljenom tunom i pizza s bresaolom i rukolom.

Tijesto je tanko, neobične teksture i jako finog okusa. Za razliku od većine pizzerija koje prave takve pizze, tijesto nije previše prhko i lomljivo. Kriška se može presaviti po pola bez pucanja i mrvljenja komadića tijesta. Ovo nije tijesto kakvo neki moji prijatelji nazivaju mlincima. Bez obzira na to što je jako tanko i lagano, nije pretanko, suho i pretjerano prhko.

Koliko koštaju pizze

Cijene se kreću od 8.50 eura koliko košta Bijela pizza, do 12.80 eura koliko treba izdvojiti za već spomenute pizzu s dimljenom tunom i pizzu sa bresaolom i rukolom. Margherita je 8.70 eura, a većina ostalih pizza između osam i jedanaest eura. S obzirom na veličinu pizze, fino tijesto i kvalitetne nadjeve, smatram to prihvatljivim cijenama.

U ponudi su, osim standardnih (velikih) pizza promjera 33 centimetra, i male pizze promjera 26 centimetara, iako su meni, iskreno govoreći, naše pizze izgledale nešto veće od zadanih i napisanih promjera.

Bilo je ovo još jedno ugodno zagrebačko poslijepodne i pozitivno iskustvo. Ako volite pizze tankog i prhkog tijesta, dovoljno zasitne, ali ne preslane i preteške, onda će vam Nu definitivno biti odličan izbor i neće vas razočarati.