DOK VEĆINA ljudi nakon posla jedva čeka sjesti na kauč, zagrebačka novinarka s vinkovačkom adresom, 37-godišnja Daisy Osmičević, obuva gumene čizme i odlazi u vrt. Tamo je ne čekaju e-mailovi ni rokovi, nego rajčice, luk, začinsko bilje, cvijeće i - pčele.

Daisy radi kao novinarka, urednica i voditeljica na Vinkovačkoj televiziji, naratorica je dokumentarnih filmova, kao i autorica Instagram profila Daisy doma, na kojem dijeli svakodnevicu iz vrta i života u prirodi. Iako joj je posao brz, dinamičan i ispunjen tehnologijom, najveći mir pronašla je upravo među biljkama.

Galerija

Ljubav ju je iz Zagreba dovela u Slavoniju

Preseljenje iz Zagreba u Vinkovce nije bilo dio velikog životnog plana, nego odluka koju je donijela zbog ljubavi.

"Često kažem da moj životni put nije bio previše isplaniran, ali je nekako uvijek bio posut ljubavlju. Upravo me ona dovela i u Slavoniju. Moj partner Luka je iz Vinkovaca i odluka da ovdje gradimo zajednički život tada mi se činila potpuno prirodnom, iako iskreno nisam mogla ni zamisliti koliko će se moj život promijeniti", kaže.

Priznaje da su joj u početku nedostajali gradski ritam i anonimnost. "Bilo je trenutaka kada su mi nedostajali grad, njegova brzina i anonimnost. U Zagrebu možete otići u trgovinu u najgoroj trenirci i gotovo sigurno nećete sresti nikoga poznatog. U Vinkovcima je to već poprilično riskantan potez", govori kroz smijeh.

Danas, kaže, ne bi mijenjala život koji je ondje izgradila. "Da mi je netko prije petnaestak godina rekao da ću svojevoljno ustajati rano zbog rajčica, pričati o kompostu i veseliti se prvoj tikvici, vjerojatno bih se dobro nasmijala. A danas ne bih mijenjala taj život."

Radni dan joj je sve samo ne dosadan, ali uvijek ima vremena za vrt

Na televiziji je jedan dan na terenu usred nevremena, drugi vodi Dnevnik, treći izvještava sa sjednice. Uz to stvara sadržaj za društvene mreže i posuđuje glas dokumentarnim filmovima i promotivnim videima. 

"Kada ovako sve nabrojim, zvuči kao da imam ozbiljan problem s mirnim sjedenjem. I vjerojatno ga stvarno imam", kaže kroz smijeh, no dodaje da, između svih obaveza, uvijek pronađe vrijeme za vrt, koji opisuje kao svoju terapiju.

Kaže da je oduvijek bila osoba koja razmišlja nekoliko koraka unaprijed, ali ju je vrt naučio da se neke stvari jednostavno ne mogu požurivati.

"Možeš napraviti sve kako treba, ali sjeme će niknuti kada bude spremno. Rajčica će sazreti svojim tempom. A onda će doći tuča i objasniti ti koliko zapravo malo toga kontroliraš", kaže i dodaje da joj je upravo taj osjećaj nedostajao.

"U vrtu sam fizički aktivna, ali mi se glava odmara. Tu nema notifikacija, rokova ni potrebe da budem dostupna. Ima samo zemlje pod noktima i mojih svakodnevnih pregovora s puževima i kukcima."

Uzgaja gotovo sve što njezina obitelj jede

U nekoliko sezona vrtlarenja shvatila je koje kulture njezina obitelj zaista koristi pa danas vrt planira puno promišljenije nego na početku. U vrtu uzgaja gotovo sve što njezina obitelj jede, a posebno mjesto u vrtu imaju rajčice.

"Bez rajčice ne mogu zamisliti vrt. Uzgajam različite sorte i stvarno mi je poseban osjećaj ubrati toplu rajčicu sa sunca i pojesti je odmah u vrtu", kaže.

Osim njih uzgaja luk i mrkvu, koji su joj također neizostavni u kulinarstvu, te začinsko i ljekovito bilje i sve više cvijeća, koje nije samo ukras. Cvijeće, objašnjava, privlači oprašivače i korisne kukce, a od mnogih biljaka priprema i prirodne pripravke za njegu biljaka ili kože.

Domaća Vegeta i fermentirano povrće omiljeni su joj proizvodi

Od uroda priprema zimnicu, čajeve, fermentirane proizvode i domaću Vegetu. "Domaća Vegeta mi je posebno draga. Radim je od povrća i začinskog bilja iz vlastitog vrta i kada se jednom naviknete kuhati s njom, teško se vratiti na kupovnu", kaže.

Osim toga, veliki je ljubitelj tradicionalne fermentacije pa povrće ne kiseli octom. "Povrće fermentiram na tradicionalan način, onako kako se to radilo puno prije konzervansa, najčešće samo uz pomoć soli i vremena. Kod fermentacije želimo sačuvati i potaknuti djelovanje korisnih bakterija, a zapravo su naše bake jako dobro znale što rade, samo za sve to nisu trebale moderne nazive i trendove", kaže.

"Meni je možda najdraži upravo osjećaj da tijekom zime otvorim staklenku i znam gdje je svaka rajčica ili paprika iz nje rasla. To je neki moj mali luksuz. Nije dizajnerska torba, ali domaća tegla šalše u siječnju vrlo je blizu", ističe.

Bave se i pčelarstvom i imaju čak 33 košnice

Uz vrt, važan dio njezina života postalo je i pčelarstvo, u koje ju je uveo svekar Stjepan. Nakon odlaska u mirovinu nabavio je prve tri košnice, a danas ih imaju 33, no priznaje da ju je u početku bilo strah.

"Kada vam oko glave leti nekoliko tisuća pčela, teško je prvi put izgledati potpuno opušteno. Ja sam se barem trudila djelovati hrabro", kaže, no danas na pčelarstvo gleda sasvim drugačije.

"Naučila sam da pčelarstvo nije samo 'imati med'. To je stalno promatranje prirode, vremena, cvatnje i stanja zajednice."

Obitelj danas ima i OPG na kojem proizvodi med, a Daisy je zadužena za kreativni dio priče - od vizualnog identiteta do predstavljanja proizvoda kupcima.

Mladi se sve više okreću vrtovima

Kroz društvene mreže primjećuje da sve više mladih želi uzgajati vlastitu hranu, čak i ako imaju samo balkon. "Javlja mi se puno mladih ljudi koji žele napraviti prvi vrt, posaditi nešto na balkonu ili naučiti više o pčelarstvu i proizvodnji vlastite hrane."

Vjeruje da ljudi danas sve više traže autentičnost i sporiji ritam života. "Možda ne traže svi bijeg iz grada niti sanjaju o hektarima zemlje. Možda samo žele ponovno osjetiti malo više povezanosti s vlastitim životom i naučiti primijetiti ljepotu u onome što im je već pred očima."

A svima koji tek razmišljaju o prvom vrtu poručuje da ne pokušavaju biti savršeni. "Nešto neće niknuti, nešto će pojesti puževi, nešto ćete vi slučajno uništiti. Ja sam ubila sasvim respektabilan broj biljaka dok sam učila", kaže kroz smijeh.

Najvažnije je, zaključuje, ne uspoređivati se s drugima.

"Vrtlarstvo se uči promatranjem, pokušajima i pogreškama. I uvijek postoji sljedeća sezona. Mislim da je to jedna od najljepših stvari koje me vrt naučio - rijetko je nešto zaista kraj. Najčešće samo dobiješ novu priliku idućeg proljeća."