NA SVAKOJ drugoj ambalaži danas piše "s prirodnim aromama“ - pa automatski pomislimo da je proizvod zdraviji, kvalitetniji ili barem prirodniji od onog s "umjetnim aromama“. Ali, u praksi ta oznaka često ne znači ono što mislite.

Što su zapravo prirodne arome?

Prema pravilnicima EU (koji vrijede i kod nas), "prirodna aroma“ znači da miris ili okus potječu iz prirodnih izvora - biljaka, životinja ili mikroorganizama. To ne znači da su same namirnice korištene u proizvodnji, nego da se kemijski spoj koji daje okus izdvoji iz nečega što je "prirodno“.

Recimo, "prirodna aroma jagode“ ne mora doći iz jagode. Može doći iz fermentirane kukuruzne glukoze, iz određenih vrsta kvasca ili čak iz drveta - sve dok se konačni spoj (npr. etil-maltol) kemijski podudara s okusom jagode i dobiven je iz "prirodnih“ procesa. Drugim riječima - okus može biti pravi, ali jagode možda nema ni u tragovima.

Gdje je granica između prirodnog i umjetnog?

"Umjetne arome“ se rade u laboratoriju od sintetičkih spojeva koji oponašaju okus, dok "prirodne“ dolaze iz nečeg biološkog. No u oba slučaja, krajnji rezultat je vrlo sličan - kemijski spoj koji vašem jeziku "kaže“ da je to okus vanilije, limuna ili jagode.

Zato oznaka "prirodna aroma“ ne znači nužno da je proizvod bolji, zdraviji ili manje prerađen. Ona samo govori odakle potječe molekula okusa, a ne koliko je stvarnog voća, povrća ili začina unutra.

Kad sljedeći put vidite "s prirodnim aromama“, znajte da to nije garancija da jedete nešto "prirodno“. Radi se više o marketingu nego o nutritivnoj prednosti - pa je uvijek pametno pogledati sastojke, a ne samo etiketu.