ZLATNA boja, gusta tekstura, etiketa s natpisom “domaći med” i slika pčele - na prvu sve djeluje savršeno prirodno. No istina je da na tržištu ima sve više meda koji s pčelama ima vrlo malo veze. Stručnjaci već godinama upozoravaju kako se med nerijetko krivotvori, miješa s jeftinim sirupima ili se uvozi iz zemalja s potpuno drukčijim standardima kvalitete. A kupci, vođeni dobrim namjerama i željom da podrže “lokalno”, često ni ne znaju što zapravo kupuju.

Kako nastaje “lažni med”

Prava pčela za kilogram meda mora obići milijune cvjetova, ali proizvođač lažnog meda treba samo - šećerni sirup. Najčešći oblik prevare uključuje miješanje pravog meda s kukuruznim, rižinim ili glukoznim sirupima, što značajno smanjuje trošak proizvodnje, ali i nutritivnu vrijednost proizvoda.

Takav “med” može izgledati uvjerljivo: ima boju, gustoću i miris sličan pravome, ali nema onaj složen, cvjetni okus koji se osjeti kod prirodnog meda. U nekim slučajevima, sirup se uvozi u velikim količinama i zatim se u domaćim pogonima deklarira kao lokalni proizvod.

Još je problematičnija situacija kad se med zagrijava kako bi duže ostao tekuć, čime se uništavaju enzimi i korisne tvari. U nekim uzorcima koje su analizirale europske agencije, pronađeni su i tragovi antibiotika, pesticida ili teških metala - jasni pokazatelji da nije riječ o medu koji dolazi iz zdravih pčelinjih zajednica.

Kako prepoznati pravi med i ne nasjesti na “domaći” trik

Na tržnicama i sajmovima često ćete čuti rečenicu: “Ovo vam je domaći med, iz našeg pčelinjaka.” No i ta oznaka nije garancija kvalitete. Etiketa “domaći” nije zakonski definirana - praktički je svatko može staviti. Zato je važno obratiti pažnju na detalje.

Ako kupujete u trgovini, čitajte deklaraciju - pravi hrvatski med mora imati jasno navedeno podrijetlo (npr. “Zemlja podrijetla: Hrvatska”) i podatke o pčelaru ili proizvođaču. Ako piše “mješavina meda iz EU i izvan EU”, to znači da u staklenci vjerojatno ima vrlo malo domaćeg meda.

Kod kupnje od malih proizvođača vrijedi se raspitati gdje se nalaze pčelinjaci i postoji li mogućnost posjeta ili članstva u pčelarskoj udruzi. Pravi med obično se kristalizira s vremenom, dok onaj “lažni” ostaje tekuć mjesecima. Također, ako se med previše pjeni ili ima “karamelasti” okus, vjerojatno je pregrijan ili razrijeđen.

Kako ga testirati kod kuće

Ako niste sigurni je li vaš med pravi, postoje jednostavni testovi koje možete napraviti kod kuće:

• Test s vodom: U čašu vode stavite žličicu meda. Pravi med će pasti na dno i polako se razliti, dok će se lažni odmah rastopiti jer sadrži sirup i dodatnu vodu.
• Test kapanjem: Kapnite malo meda na list papira. Ako se upije i ostavi mokar trag, vjerojatno je razrijeđen. Pravi med ostaje gust i ne upija se.
• Test kristalizacije: Ako med nakon nekoliko mjeseci počne kristalizirati (postaje gušći i zrnast), to je zapravo dobar znak - prirodan proces koji se događa kod pravog meda. Umjetni med uglavnom ostaje tekuć.
• Test mirisa i okusa: Pravi med ima izraženu aromu biljaka s kojih je sakupljen. Ako miris podsjeća na karamelu, alkohol ili ima gotovo nikakav okus - nije prirodan.

Na kraju, vrijedi zapamtiti jedno: dobar med nije samo sladilo, nego i živi proizvod - rezultat rada pčela, cvjetova i pčelara. Zato birajte provjerene proizvođače, čitajte deklaracije i ne dajte da vas zavara lijepa etiketa.