Lubenice iz automata u Osijeku prodaju se za 10 i 20 eura. Koliko koštaju u Zagrebu?
OSIJEK je ovih dana dobio zanimljivu novost - prvi takozvani "lubenicomat", samoposlužni automat za prodaju domaćih lubenica. Riječ je o punktovima postavljenima na nekoliko lokacija u gradu, gdje kupci mogu kupiti lubenicu u bilo koje doba dana, bez čekanja prodavača i bez odlaska na tržnicu.
>> Hrvati komentiraju osječki "lubenicomat": "Mene bi bilo sram ubaciti 20 €"
Prema informacijama istaknutima na automatima, lubenice dolaze s obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Ivica Ljedug iz Metkovića. Kupnja je jednostavna - novac se ubacuje u predviđeni otvor, nakon čega kupac preuzima lubenicu.
Usporedba cijena na lubenicomatu i na tržnicama
Ipak, ono što je mnogima odmah privuklo pozornost nisu same lubenice, nego njihove cijene. Na jednom lubenicomatu lubenica stoji 20 eura, dok se na drugom prodaje za 10 eura. Budući da su plodovi podjednake veličine i težine, procjenjuje se da svaka lubenica teži između sedam i osam kilograma.
Takve cijene potaknule su usporedbu s ponudom na zagrebačkim tržnicama. Na Dolcu smo lubenice pronašli na tek dva štanda, što nije iznenađenje s obzirom na to da sezona tek počinje. Iako cijene nisu bile istaknute, prodavači su otkrili da kilogram stoji 2,50 eura.
Ponuda je nešto bogatija na Kvatriću, gdje se lubenice mogu pronaći na sedam štandova. Većina prodavača također ih prodaje po cijeni od 2,50 eura po kilogramu, premda cjenici nisu bili vidljivi na svim mjestima.
Na jednom štandu istaknut je natpis "Lubenica slatka 2,50 eura po kilogramu", dok je drugi trgovac pokušao privući kupce nešto nižom cijenom. Ondje su bili postavljeni natpisi "Lubenica super slatka 1,99 eura po kilogramu" i "Stigla je slatka lubenica, probajte".
Razlika u cijeni?
Kada se usporede cijene, razlika postaje zanimljiva. Lubenica teška osam kilograma na zagrebačkim tržnicama po cijeni od 2,50 eura za kilogram koštala bi oko 20 eura, što je jednako skupljem osječkom lubenicomatu. S druge strane, ista količina voća kupljena na automatu gdje je cijena 10 eura ispada dvostruko povoljnija.
Zato se nameće pitanje što će kupcima biti važnije - praktičnost kupnje u bilo koje doba dana ili mogućnost da na tržnici sami biraju plod i uspoređuju cijene. Jedno je sigurno - dolazak lubenicomata pokazuje da i prodaja voća polako ulazi u eru automatizacije.
