REPA je vrsta korjenastog povrća koje se diljem svijeta uzgaja zbog svog bijelog jestivog korijena. Vjeruje se kako je jestiva repa prvi put uzgojena na području sjeverne Europe, a bila je važna namirnica u helenskom i rimskom svijetu. Iz Europe se polako proširila na istok, sve do Kine, a do Japana je stigla do 700. godine.

Prije građanskog rata bila je česta namirnica sjevernoameričke kuhinje, gdje se uzgajala zbog korijenja, kao i zelenila, a mogla je dati jestivo lišće već nekoliko tjedana nakon sadnje. Na američkom jugu se mogla saditi čak i u jesen, zbog čega je bila važan izvor hrane još uvijek novopridošlim doseljenicima. U Slavoniji se repa nekad čak doživljava kao hrana za svinje, dok se u Zagorju i susjednoj Sloveniji smatra redovnim zimskim varivom.

Kisela repa

Repa se kiseli na isti način kao i kupus pa se kuha sa suhim ili svježim mesom, uglavnom svinjetinom. Potrebno ju je kuhati oko 40 minuta, odlično pristaje uz krvavice i restani krumpir, a čest je dodatak i varivu od graha. Kisela repa ima nešto hrskaviju teksturu od kiselog kupusa, a kuhanjem razvija slatke i blago zemljane okuse. 

Važno je znati kako svo ukiseljeno povrće ima značajne zdravstvene prednosti jer prolazi kroz proces fermentacije koji pomaže u razgradnji staničnih struktura, čineći hranjive tvari raspoloživijima. Također je puno probiotika koji su dobri za naš probavni sustav i cjelokupno zdravlje. U Koreji se repa često koristi u obliku kimchija.

Grah s kiselom repom

Istarska jota