U RUJNU prošle godine prvi sam put posjetila Stari kotač. Zašto mi je toliko dugo trebalo, ni danas mi nije sasvim jasno. Godinama sam slušala o njihovom roštilju, o ćevapima sa sirom koji su gotovo pa zagrebačka institucija i o tom posebnom osjećaju nostalgije zbog kojeg se ovdje ljudi stalno vraćaju. Svi su mi govorili isto - Stari kotač nije samo restoran, nego povratak u neka jednostavnija, toplija vremena. I bili su u pravu.

Za one koji to još ne znaju (a takvih je, vjerujem, vrlo malo), Stari kotač u Prečkom postoji više od 40 godina, točnije od 1982. godine. U tom je razdoblju postao sinonim za dobar, pošten roštilj i mjesto na kojem se ne filozofira previše - ovdje se dolazi jesti dobro i obilno. 

Galerija

Sve one kojima je Prečko ipak bilo predaleko razveselila je vijest da je prije tri godine otvoren i Stari kotač 2, u samom centru grada, u Medulićevoj 6. Bez obzira na lokaciju, doživljaj je vrlo sličan, a hrana jednako dobra. 

Već na ulazu dočekat će vas starozagrebački pozdrav "Dobro mi došel prijatel", koji odmah daje do znanja da ste stigli na mjesto gdje se cijene tradicija i domaća atmosfera. Interijer je uređen u starinskom štihu, s dozom nostalgije koja će vas na trenutak odvesti iz današnjeg Zagreba u neka prošla vremena. Nema tu ničeg pretencioznog ni "instagramičnog" - sve je jednostavno, iskreno i baš zato šarmantno.

Restoran za koji vam treba rezervacija čak i radnim danom

U Stari kotač u Medulićevoj vratila sam se, a došla sam u ponedjeljak oko 13:30. Ljudi rade, pomislila sam, pa neće biti prevelika gužva. No, prevarila sam se. Restoran je bio krcat i nije bilo nijednog slobodnog mjesta. To mi je još jednom potvrdilo ono što svi pričaju za Stari kotač - bez prethodne rezervacije nema šanse da nađete slobodan stol.

Ponudili su mi mjesto na terasi koja je, srećom, dovoljno velika i na kojoj je bilo zauzeto tek nekoliko stolova. U dvorištu imaju veliku terasu, a nekoliko stolova nalazi se i ispred samog restorana pa mjesta ima, iako u ljetnim mjesecima, teško da ćete i ovdje uspjeti uloviti slobodan stol.

Terasa je grijana, a na svakom stolcu je i jedna dekica, pa ni temperatura od -1 stupanj nije predstavljala problem. Uostalom, znala sam da sam došla na jedne od najboljih ćevapa u Zagrebu, a za njih vrijedi čekati i na hladnoći.

Jela s roštilja - jednostavno i bez filozofiranja 

Jelovnik je kratak i jasan, baš onakav kakav i treba biti u ovakvom restoranu. U ponudi su samo i isključivo jela s roštilja - to nije jedno od onih mjesta s kilometarskim jelovnicima u kojima će se naći roštilj, pizze, tjestenine i sva ostala jela koja vam padnu na pamet. Ne, na dvije stranice jelovnika pronaći ćete jela s roštilja, na jednoj salate i priloge, a ostatak otpada na piće. I to je to.

U ponudi su klasični ćevapčići, ćevapčići punjeni sirom, šiš ćevapi, pljeskavice, kotleti, ražnjići, kobasice i još nekoliko provjerenih favorita. Cijene se kreću od 8.60 do 12.90 eura za porcije, dok se pojedina jela mogu naručiti i po komadu - ćevapčić stoji 1.45 eura, ćevapčić sa sirom 1.68 eura, kobasica 3.40 eura, šiš ćevap 3.80 eura, kotlet 4.10 eura, a ražnjić 4.20 eura. 

Od skupljih komada mesa, ovdje su u ponudi ramstek punjen sirom (23.90 eura), biftek (28.90 eura) i biftek punjen sirevima i pršutom (37 eura), a najskuplja stavka na jelovniku je ramstek irskog angusa s krumpirićima za 39.88 eura.

Najbolji ćevapi u Zagrebu?

Ja sam, naravno, i ovog puta uzela ćevapčiće sa sirom, jer su me prvi put oduševili, pa me zanimalo jesu li i dalje toliko sočni i ukusni. Naručila sam ih po komadu (uz njih se dobiju luk i lepinja), a sa strane sam uzela i ploške krumpira.

Sočni, puni okusa i savršeno pečeni - ćevapčići sa sirom bili su isti kao i prvi put kad sam ih probala. Nimalo masni, a opet toliko sočni, kao nijedni drugi koje sam probala. Jasno je i zašto - Stari kotač ćevape i pljeskavice radi isključivo od junetine, i to od najboljeg mesa. Ovdje nema prevare sa svinjetinom, sodom bikarbonom, prejakim začinima ili drugim trikovima. Samo dobro meso i znanje koje se brusi desetljećima.

Uz sve to, konobari su ljubazni, brzi i nenametljivi. Točno znaju kakvo je ovo mjesto i ponašaju se u skladu s tim - srdačno, ali bez pretjerivanja. Stari kotač nije restoran koji se trudi biti nešto što nije. To je mjesto s dušom, starozagrebačkim štihom i roštiljem koji s razlogom mnogi nazivaju najboljim u Zagrebu.