AZIJSKI street food i craft pića. Tako svoju ponudu sažima Soi Fusion Bar, restoran u Ilici koji je ubrzo po otvaranju postao kultno, it mjesto zagrebačke ne samo gastro scene. Da nam je kuna svaki put otkako smo od pokretanja ove kolumne čuli "Moraš recenzirati Soi Fusion!", platili bismo račun koji smo dobili na kraju spektakla u Soiju.

Od svih azijskih street food restorana, mjesto smo našli samo u najpoznatijem

Uvertira je bila jako zanimljiva. Znajući kakva pomama u Zagrebu vlada za azijskim streetfood restoranima i onima koji se tako lažno predstavljaju, nazvali smo nekoliko mjesta kako bismo rezervirali stol. S obzirom na to da je Soi Fusion toliko popularan, bio nam je tek četvrti izbor jer smo željeli probati i čitateljima iznijeti dojmove o nečem novom, što nije toliko isfurano.

Usprkos tome što smo namjerno gađali neatraktivni termin u 17 sati, sva ta tri mjesta koja smo pretpostavili Soiju bila su krcata, neka rezervirana i danima kasnije. U Soi smo stoga otišli jer nismo imali izbora, odnosno zato što su nam jedino tamo mogli ponuditi stol.

Atmosfera Rimčevog team buildinga 

Putem do njega pitali smo se zar je moguće da su ostala azijska mjesta u gradu tako nadmašila ono koje je prema pričama najpopularnije, najbolje i najposjećenije? Dolazak u Soi ponudio je novo iznenađenje. Od pet običnih i duplo više povišenih stolova raspoređenih u unutarnjem dijelu i terasi, samo su jedan zaposjeli gosti.

Interijer i eksterijer Soija uređeni su jednostavno i minimalistično, ali efektno i toplo. Unutra prevladavaju beton, drvo i crna boja, a na jako uskoj, ali dugoj terasi su samo visoki stolovi i barske stolice. Prostor između njih ispunjen je muralima, a odmah iznad terase je također popularan hostel, točnije njegov bazen u kojem se brčka internacionalna ekipa.

Dakle, kozmopolitski i moramo to napisati, koliko god debilno zvučalo, urbani duh i štih prožimaju Soi, ne samo izborom jela i pića, nego i klijentelom. Ubrzo smo se uvjerili da je to tako kada su nakon nas i drugi gosti nahrupili u Soi. Osjećali smo se kao da smo na team buildingu Rimčevih zaposlenika, konvenciji indijskih ajtijevaca i summitu sredovječnih tetoviranih bradonja u potkošuljama koji ćele prekrivaju šiltericama.

S rijekom Soijevih fanova (ovo mjesto baš ima obožavatelje koji ga fanatično pohode u raznim prigodama) krenulo je i masovno odbijanje onih koji su mislili da ovdje mogu doći bez rezervacije. Kakvi naivci!

Gyoza za početak avanture

Za predjelo smo naručili Gyoza piletinu (48 kuna) kojoj se porcija sastoji od šest kolačića lepezastog oblika od japanske gyoza tjestenine u kojima su piletina, kineski kupus, đumbir, marinirane shiitake gljive, kumin, sezam, garam masala i furikake. Posljednja dva sastojka su azijski specijaliteti, točnije začinske mješavine karakteristične za taj dio svijeta.

Garam masala je vruća začinska mješavina, ali nije žestoka. Furikake je, pojednostavljeno, japanska vegeta od naribane ribe, morske trave, soli, sezama, ružmarina, soje. Sve ovo nagurano je u nevelike valjuške, a spoj je jako dobar. Mesnatog je, primjereno zapečenog okusa na koji se odlično naslanja sav ovaj džumbus od začina. Komadiće Gyoze umakali smo u umak od soje i to je savršen spoj. 

Još nešto što se može naručiti samo kod Soija pokazalo se savršenim za spojeve, a riječ je o pićima, kako bezalkoholnim tako i pivu. Znate dakako za industrijske, u dućanima i ugostiteljskim objektima dostupne ledene čajeve i aromatizirane mineralne, koji nisu ništa drugo nego prezašećereni, umjetni užasi. Soi nudi svoje, domaće verzije tih proizvoda, ali kao potpunu kontru onome na što ste navikli.

Zaboravite šećerne, umjetne užase od ledenih čajeva i aromatiziranih mineralnih

Naručili smo njihov ledeni čaj od šumskog voća i ostali oduševljeni. Isto smo reagirali i na Soijevu kućnu mineralnu od limete, koja je upravo spektakularna. Za razliku od komercijalnih čajeva i voda, u ovima je doista voće, a ne aroma i suprotno od njih, nisu zatrovani enormnim količinama šećera.

Sjajno kućno pivo koje savršeno paše uz kućne delicije

Ovako svježi bezalkoholni napitci savršeno se sljubljuju s bogatim, mesnim i začinjenim jelima u Soiju, a tu funkciju jednako perfektno ispunjava i ekskluzivno Soijevo pivo Fusion Bunny. Za razliku od ostalih "kućnih" piva u restoranima, koja su točena, ovo je u sjajno oslikanoj limenci od pola litre.

Naravno, riječ je o craftu nastalom, što bi se na toj sceni reklo, "kolaboracijom" (hrvatski - suradnjom) Zmajske pivovare i Soija. Sour u njegovom nazivu treba tek uvjetno prevesti kao "kiselo" jer osnovno obilježje mu je svježina uz dodatak kumquata i đumbira, pa je zbog toga odlično pasalo uz spomenutu gyoza piletinu, ali i specijalitete koji su slijedili. 

Ramen je jelo koje već nekoliko godina morate jesti ako se želite upustiti u konverzaciju s foodiejima i onima koji predano prate modu. Sigurno ste ga vidjeli brižno isfiltriranog na njihovim Instagram profilima. Riječ je o gustoj japanskoj juhi s rezancima i još hrpom toga, a znalci kaži da je njegova tajna u temeljcu.

Ramen nismo slikali za Instagram, ali to su već napravili svi pomodnjaci

U Soiju smo naručili Khao Soi Ramen (78 kuna) u kojem je tori paitan (piletina s bijelom "juhom") temeljac, a ostali sastojci kokosovo mlijeko, žuta curry pasta, marinirani bambus, piletina, jaje, limeta, sezam i prženi rižini rezanci. Senzacionalan je po svim najvažnijim stavkama: okusu, količini i vrijednosti za novac.

Puna usta okusa

Juha kričavo žute boje intenzivno miriše po kokosu, a već po mirisu osjeća se da će biti spicy, čemu doprinosi i mladi sitno sjeckani luk. Jaje je savršeno tvrdo kuhano, a uz njega u juhi je slatki kokos s limunskim okusom. Pohana piletina se u ramenu dodatno smekšala. Bogata, sočna, intenzivno začinjena, ali ne tako da vas tjera da uzmete još vode, nego ramena.

Ako dojam nakon ovog specijaliteta moramo sažeti u jednu rečenicu, onda je to: puna usta zasitnih, a opet osvježavajućih okusa u velikoj porciji. 

Drugo glavno jelo koje smo uzeli u Soiju je Pad Thai (76 kuna) a radi se o jednom od najpopularnijih u objektima ovakvog tipa. Rezanci s komadićima pilećeg zabatka, rižinim rezancima, tofuom, kineskim kupusom, jajetom, kikirikijem, češnjakom, mladim lukom, tamarindom, ribljim umakom i limetom.

Pad Thai neusporediv s onim na drugom hvaljenom mjestu

Evergreen mainstream azijske kuhinje ovdje je neusporedivo bolji od istog jela koje smo nedavno jeli u također jako hvaljenom zagrebačkom objektu s azijskom hranom. Taj Pad Thai doslovno ne može stati u istu rečenicu sa Soijevim. Ovdje je izvrsnog, bogatog okusa i zadimljenog aftertejsta, za koji je zaslužan tofu.

Mirisnog kikirikija ima toliko da ne prestaje krckati pod zubima, a "komadići" sočnog mesa su toliki da ih se stalno mora rezati. Sve povrće je svježe i idealno blaži mesni, dimljeni okus jela. Porcija je tolika da se, ako ste uzeli predjelo, jedva s njome izborite do kraja. Naravno, to je slasna, a ne naporna borba. 

Kako je počelo, tako je i završilo

Nakon oduševljenja slanim jelima morali smo probati i jedino slatko u Soiju, a dojam je i nakon njega bio onakav kakav je ovdje od početka. Dvije proljetne role krcate bananom u sladoledu od kokosa te s džemom od kokosa i pandana, "azijske mirisne biljke jedinstvene slatke arome" (35 kuna) progutali smo premda smo već bili siti. Spektakularno.

U objektima ovakvog tipa, bez obzira na to je li varijanta za ponijeti ili sjesti u restorančiću, odavno jedemo na putovanjima širom Europe jer nude najbolji omjer kvalitete, cijene i količine, koja je jako bitna zbog trošenja kalorija i energije tijekom cjelodnevnih "city break" hodanja. Mirne duše ćemo napisati da je Soi bolji od svega ovakvog što smo jeli od Londona preko Berlina do Tallinna. 

OCJENE
Koliko platiš: Nemalo, ali vrijedi svake kune 

POJEDINAČNO
Domaći ledeni čaj