ČAK I VRLO sporo trčanje u trajanju od samo deset minuta može popraviti raspoloženje i poboljšati funkcije mozga, pokazuje novo istraživanje. Znanstvenici su utvrdili da i minimalna aktivnost, koja jedva ubrzava puls, donosi kognitivne prednosti.

U studiji objavljenoj u časopisu Imaging Neuroscience, znanstvenici sa Sveučilišta Tsukuba u Japanu otkrili su da je desetominutno trčanje na traci vrlo sporim tempom značajno poboljšalo raspoloženje i rezultate kognitivnih testova kod zdravih osoba, u usporedbi s njihovim stanjem nakon deset minuta odmora.

Dr. Vernon Williams, sportski neurolog i direktor Centra za sportsku neurologiju i medicinu boli u bolnici Cedars-Sinai u Los Angelesu, koji nije sudjelovao u istraživanju, komentirao je ove nalaze za Medical News Today.

"Istraživanja dosljedno pokazuju da redovita tjelesna aktivnost može smanjiti rizik od kognitivnog propadanja, poboljšati raspoloženje i ublažiti simptome tjeskobe i depresije. To bi nas trebalo potaknuti da tjelesna aktivnost postane redoviti dio naših života", rekao je.

Williams je dodao kako se ranije smatralo da postoje određeni pragovi učestalosti i trajanja vježbanja za postizanje dugoročne kognitivne koristi. Međutim, ovo istraživanje sugerira da postoji barem kratkoročna korist i od vrlo niskih razina aktivnosti, koje se obično ne smatraju formalnim vježbanjem.

Minimalan napor za korist mozgu

Istraživači su okupili 24 zdrave mlade osobe iz Japana, 13 muškaraca i 11 žena u ranim dvadesetima. Svi su bili nepušači, dešnjaci, normalnog vida i zdravog indeksa tjelesne mase.

Sudionici su nasumično podijeljeni u dvije skupine koje su sudjelovale u dvije odvojene sesije različitim danima. U jednoj su deset minuta sjedili na stolici postavljenoj na traci za trčanje, a u drugoj su deset minuta trčali vrlo sporo, brzinom od 3 do 6 km/h, što odgovara 35% njihovog maksimalnog napora.

Prije i poslije svake sesije rješavali su testove raspoloženja i kognitivnih funkcija. Znanstvenici su za procjenu kognicije koristili Stroopov test, a za raspoloženje dvodimenzionalnu ljestvicu koja opisuje stanja poput energičnosti, opuštenosti ili nervoze. Tijekom testiranja mjerena je i zasićenost krvi kisikom kao pokazatelj moždane aktivnosti.

Nakon trčanja, sudionici su prijavili znatno bolje raspoloženje, uključujući veću budnost i osjećaj ugode. Također su postigli brže vrijeme reakcije na testovima pažnje i samokontrole. Snimke su pokazale i jači signal krvi bogate kisikom u dva područja lijevog prefrontalnog korteksa nakon trčanja u usporedbi s odmaranjem.

Kako vježbanje utječe na raspoloženje i razmišljanje

Prema riječima dr. Williamsa, tjelesna aktivnost povećava protok krvi u mozak, čime se dopremaju kisik i hranjive tvari. "Ta pojačana cirkulacija potiče neurogenezu, odnosno stvaranje novih moždanih stanica, posebno u hipokampusu, regiji ključnoj za učenje i pamćenje.

Uz to, vježbanje potiče lučenje endorfina i neurotransmitera koji popravljaju raspoloženje i ublažavaju bol, što pridonosi dobrom osjećaju nakon treninga", objasnio je.

Lagano vježbanje, poput onog u ovom istraživanju, ne povećava protok krvi kao intenzivan trening, pa autori studije pretpostavljaju da postoji i drugi mehanizam. Smatraju da bi pozitivna povezanost između pomicanja glave gore-dolje i boljeg raspoloženja mogla biti jedan od razloga zašto vrlo sporo trčanje pomaže mentalnom zdravlju.

Tu pretpostavku podupire ranije istraživanje na glodavcima, koje je otkrilo da pokreti glave utječu na rad živčanih stanica uključenih u učenje i raspoloženje. To sugerira da bi blaži pokreti mogli biti čak i korisniji za mozak od onih vrlo intenzivnih.

Temelj za daljnja istraživanja

Autori priznaju da je ovo istraživanje bilo malog opsega i imalo ograničenja. Smatraju da bi buduće studije trebale usporediti sporo trčanje s aktivnostima poput hodanja te uključiti i druge skupine ljudi, a ne samo zdrave mlade odrasle osobe.

Williams je napomenuo da mehanizmi kognitivne koristi kod svakodnevne, uobičajene aktivnosti nisu toliko jasni kao kod intenzivnog vježbanja, ali je vjerojatno riječ o povezanosti s povećanim protokom krvi u frontalni režanj i kognitivnom stimulacijom koju donosi kretanje.

Dodatni dokaz da je svaka aktivnost korisna

Iako su ovo preliminarni nalazi, autori vjeruju da bi mogli pridonijeti društvenoj dobrobiti jer potiču ljude s različitim zdravstvenim stanjima da ostanu aktivni na siguran način kroz vrlo sporo trčanje.

Ovi rezultati potvrđuju brojne dokaze da bilo koji oblik tjelesne aktivnosti koristi i fizičkom i mentalnom zdravlju. Najbolja aktivnost je ona koju možete lako uklopiti u svakodnevicu i održati na duge staze.

"Ne radi se samo o izgradnji mišića, gubitku kilograma ili vrhunskim rezultatima; vježbanje je snažan eliksir za mozak", zaključuje dr. Vernon Williams.