Foto: Hina

OBRAČUNAVANJE s neistomišljenicima postala je uobičajena praksa na domaćoj političkoj sceni. Slučaj Radimira Čačića, posljednji u nizu izbacivanja bivših šefova i nepoćudnih članova, otvorio je još jednom pitanje razine demokratičnosti i pluralizma mišljenja u hrvatskim političkim strankama.

Radimir Čačić danas bi trebao izaći na slobodni vikend iz kaznionice u Valturi, gdje služi kaznu zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Slobodne dane iskoristit će za sastanak s HNS-ovcima koji su se usprotivili njegovom izbacivanju iz stranke.

Jedan od dvojice članova predsjedništva HNS-a Varaždinske Županije koji su glasali protiv isključenja je Darko Hrenić, gradonačelnik Novog Marofa: "Sam sam s njim bio na tim ručkovima i to ne zovemo sastancima. Nije nikad bilo nikakve prijetnje prema nikome i nisam siguran da je baš opravdan razlog za njegovo smjenjivanje. Pošto je u kaznionici, on nema ni mogućnosti da se službeno obraća unutar stranke, baš zato nije dobro bez da on ima mogućnost da se brani."

Pred stranačkim Sudom časti branila se Jadranka Kosor, bivša šefica HDZ-a, izbačena iz stranke jer se javno usprotivila potezima šefa Tomislava Karamarka, kojemu je baš ona uručila stranačku iskaznicu:

"Razumijem, jako je teško voditi neki sustav ako vam neprekidno netko puše za vrat i ako osjećate da vam se suradnici rastaču."

Što to znači, Kosor dobro razumije. Iz HDZ-a je izbacila bivšeg šefa Ivu Sanadera jer je njegove javne kritike doživjela kao pokušaj puča. Nepoćudne je izbacivao i Sanader, prvo Ivića Pašalića, protukandidata za šefa stranke, a onda i Branimira Glavaša.

Glasove neposlušnih nije otrpio ni Zoran Milanović. Iz SDP-a je izbacio Milana Bandića koji je mimo njegove volje ušao u utrku za šefa države, a zbog javno iznesene kritike bez iskaznice je ostala Aleksandra Kolarić.

Mirela Holy iz SDP-a je izašla sama. Smatra da članovi stranke moraju imaju pravo na mišljenje, ali u skladu s programom i statutom: "Ako u javnom diskursu zagovarate neke programske teze koje su u suprotnosti sa onim što je politika stranke normalno je da sankcija za takvo ponašanje bude isključenje iz organizacije."

Da se stranke imaju pravo zaštititi od djelovanja koja podrivaju statute i programe jasno je politologu Goranu Čularu, no sporna mu je nemogućnost žalbe i to što je kritika dovoljan razlog za isključenje:

"Ono što brine je da i lijeve političke stranke, u ovom slučaju SDP i HNS, koje su se tijekom devedesetih ipak razlikovale od HDZ-a i HSP-a u smislu toga da je njihova razina unutarstranačke demokracije formalno i stvarno bila veća, mislim da su se stranke približile jedne drugima u negativnom smislu."

Brine i to što u društvu u kojem se sa stranačkom iskaznicom lakše dobiva posao i napreduje na društvenoj ljestvici, pitanje razine demokratičnosti prevazilazi unutarstranačke odnose i gotovo da postaje općedruštveni problem.