U PROŠLI petak popodne zaputila sam se u slastičarnicu M&M u zagrebačkom Rudešu. Mjesto je to o kojem se često priča kad se na društvenim mrežama netko raspituje za kolače ili torte, a često sam nailazila na pohvalne rečenice poput "provjereno dobre slastice" ili "torte s kojima nećete fulati".

Ponuda im je relativno široka - od klasičnih torti i kolača poput kremšnita, cheesecakea, doboša i raznih sezonskih slastica, preko baklave i macaronsa, do sladoleda u više okusa. Imaju i cijele torte za posebne prigode, poklon pakete kolača i online naručivanje za van.

Galerija

Slastičarnica se vodi kao obiteljski posao. Brat i sestra nastavili su tradiciju kad su preuzeli slastičarnicu od roditelja, radeći "jednostavne, tradicionalne i poznate kolače" - kako kažu na svojim stranicama.

Google joj daje pristojnih 4.4 zvjezdica. Dovoljno da vas zaintrigira - pogotovo ako ste kao ja, i prvo je otkriće bilo preko preporuka drugih.

Iskustvo s narudžbom rođendanske torte

Prije godinu dana poslala sam im fotografiju torte koju sam htjela - klasična čokoladna, s neurednim premazima, onakj popularni "artsy vibe". Međutim, torta koju sam dobila bila je - neuredna i - nedorečena. Na vrhu je trebala biti posuta mljevenim lješnjacima koji bi joj dali onaj elegantan, "fererro" štih, ali taj detalj nažalost nisu uvažili.

Djelovalo je kao da je napravljena s minimalno truda, a taj osjećaj "bez puno truda" počeo je još pri komunikaciji s osobljem. Prilikom narudžbe opisala sam im što točno želim, ukoliko to mogu izvesti.

Potvrdili su i, da se razumijemo, nije tu bilo ništa direktno nekorektno - samo vrlo osjetan manjak interesa s njihove strane. Lajkanje poruke umjesto odgovora, bez konkretne informacije o preuzimanju narudžbe, bez informacije o ikakvim specifičnostima torte - primjerice, kakav je biskvit, kakva je krema unutar torte, sastojci, alergeni...

Tu je i cijela anegdota oko pakiranja torte, što pamtim kao jednu od čudnijih situacija ove vrste. Kad sam ju došla preuzeti, nalazila se u donjem dijelu kutije, bez poklopca. Konobar je rekao da nemaju odgovarajući poklopac za nju, ali da može iskrojiti nešto od druge, veće kutije. Otišao je po vrtne škare, iskrojio ogroman komad kartona, savinuo ga u trokut i zalijepio pik trakom za donji dio kutije u kojem je bila torta.

Tako je torta dobila "krov nad glavom". Izašla sam u tišini, noseći kutiju koja izgleda kao kartonska kuća za lutke (ali s bočnih strana krova otvorena) - i s jednom nedorečenom tortom u njoj. Što se kvalitete torte tiče - bila je u redu, ali daleko od "baš dobre torte". Okusom jeftina čokolada zbog koje mi je bilo i malo neugodno kada su došli gosti.

Jer je to ona torta koju zapravo nitko neće instantno pohvaliti. Pojest će, ali neće reći ništa. Također, krema je bila prilično suha, što mi je govorilo da je napravljena nekoliko dana prije preuzimanja. Unatoč tom iskustvu, odlučila sam im dati novu priliku.

Lokacija koja ne pomaže

I ovaj sam put u ovaj kvart došla ciljano - na kolače. Lokaciju pamtim kao pomalo derutnu, također nedorečenu poput one torte. Plus je što ima parkirnih mjesta u neposrednoj blizini, a lokal se nalazi iza ugla - iza stambene zgrade. Za one koje prvi put dolaze, malo je nejasno gdje je slastičarnica - iza zgrade, bočno.

Terasa je osunčana što je sigurno bonus za susjede koji će tamo rado sjesti na kavu. Ali tu je i direktan pogled na napuštenu kuću, zapravo ruševinu. I to onu razinu ruševine koja skriva bogatu vegetaciju u svojoj unutrašnjosti. Onako da sjednete i uz kavu u ruci gledate u drveće i raslinje koje izlazi iz prozora kuće. Place to be (posebno za dovesti curu/dečka).

Prostor slastičarnice je relativno malen. Nekoliko stolova i rashladne vitrine, solidno uređeno. Nude pakete suhih kolača, a tu su i klasici poput mađarice, bohem kocke, kremšnite, ferrero torte, orah torte te raznih voćnih kolača. Cijene se uglavnom kreću oko 3.50 eura po komadu. 

Zelene točke u biskvitu

Naručili smo dvije krostate - sa šumskim voćem (3.40 eura) i onu s makom i malinama (3.50 eura). Uz to i "diplomat palačinku" punjenu kremom od vanilije i prelivenu hrskavom čokoladom (3.20 eura).

Krenula sam s krostatama koje su bile poslužene na istom tanjuru. Radije bih da su ih odvojili, no kako su u pitanju slični kolači - prolazi i tako.

U obavljanju ovih recenzija, prvo se odrađuje estetski dio - fotkanje. Ovdje je to bilo pomalo nezgodno zbog spomenute "ruševine" u pozadini terase, pa sam tanjurić okretala na sve strane kako bih ulovila dobar kadar. I onda mi je nešto zapelo za oko - zelene mrlje na površini biskvita. 

Presjek krostate sa šumskim voćem odmah mi je zapeo za oko. U biskvitu su se vidjele zelenkaste točke - baš u onoj nijasni koju ne želite vidjeti na kolaču (ili ikakvoj hrani). Odrezala sam prvi zalogaj i provjerila dno - i dno je bilo zeleno. O čemu god da se radi, to je trenutak kad prestajete (ili uooće ne počinjete) jesti. Jer znate što vam prvo pada na pamet kad vidite takvu boju u biskvitu.

Prilikom plaćanja konobaru sam ljubazno dala do znanja o promjenama na biskvitu, na što se on nasmijao i, na engleskom jeziku objasnio da ga to gosti često pitaju, a kako se radi o boji koju pušta šumsko voće. Ostavit ću ovo vama na interpretaciju.

Ni drugi kolači nisu oduševili

Krostata s makom i malinama je bila sočna. Korektna. Ali opet s tim specifičnim, pomalo "jeftinim" okusom kolača sa želeom kakve, recimo, možete pojesti u kojekakvim menzama - recimo oni kolači koji se nude kao dio obiteljskog menija za ručak u toplicama - uz bečki, pomfrit, masne tacne, bijele tanjure i miris klora iz bazena.

No da se vratimo na kolač. Biskvit s makom bio je sočan, krema preslatka i umjetnog okusa, a maline su tu spasile stvar jer dominiraju i na količini se nije štedilo. Premda, više bih ih cijenila da jadne nisu bile zatočene u drhtavom želeu.

I evo nas na čokoladnoj palačinki. Izvana privlačna, podsjeća na desert od banane i čokolade. U stvarnosti - rolana palačinka punjena istom slastičarskom kremom jeftinog okusa. Dojam o čokoladnom preljevu je "sami šećer". Nikakve profinjenosti, nikakve dubine, kakaa nema ni u tragovima. Samo nešto što podsjeća na čokoladu. Zaključak nakon degustacije - "bolje da ju nisam jela".

Što kažu (neke) recenzije

Zanimljivo je da se slične zamjerke mogu pronaći i u pojedinim Google recenzijama. Jedan gost piše kako su kolači jestivi jedino potpuno rashlađeni, gotovo smrznuti, jer se tada manje osjeti ekstremna količina šećera i jeftini sastojci. Navodi i da su mu jedino makaronsi i "tri vrste čokolade" bili prihvatljivi, dok je ostalo opisao kao veliko razočaranje.

Nažalost, ovaj je ponovni posjet slastičarnici M&M bio jedno veliko "ne znam što reći". Iako mislim da ipak znam - i da sam rekla. Čak pomalo i suzdržano. Ukratko, moje je mišljenje kako su ovo kolači koji će vas zasititi na nekoj osnovnoj razini potrebe za šećerom, ali ispod te razine - pogotovo ako imate istančano nepce - bolje da ne grebete previše.