OKO 35.000 ukrajinske djece i dalje se vodi kao nestalo, a američki istraživači procjenjuju da se većina njih nalazi na teritoriju Rusije ili u područjima pod ruskom okupacijom, piše Guardian. Obitelji tvrde da su prisiljene na očajničke i rizične poteze kako bi pokušale spasiti svoju djecu.

Od početka ruske invazije u veljači 2022. djeca su otimana iz sirotišta, s bojišta nakon smrti roditelja ili izravno iz obiteljskih domova, često pod prisilom. Rusija je odbila zahtjeve za njihov povratak. Jedan ruski dužnosnik nedavno je tijekom mirovnih pregovora u Turskoj optužio Ukrajinu da "inscenira predstavu o izgubljenoj djeci". Za Guardian je jedna majka ispričala kako je vlastitim snagama spasila svoja dva sina tinejdžera koji su skoro šest mjeseci bili zatočeni u ruskom kampu.

Nakon što su ruske snage u rujnu 2022. okupirale Herson, njezin rodni grad na istoku Ukrajine, susjeda joj je predložila da sinove pošalje u dječji kamp u Anapi, ljetovalištu na obali Crnog mora u Rusiji. "Putovanje je trebalo trajati 21 dan, bilo je besplatno i djeca su se trebala vratiti u Herson nakon toga. I oni su to htjeli, ali bila je to velika pogreška s moje strane", kaže.

"Nisam znala što da radim"

Krajem 2022. ukrajinske snage oslobodile su Herson, no njezina su djeca ostala u kampu s druge strane bojišnice, a ruske vlasti nisu im dopustile povratak. "Vodstvo kampa odbilo je pustiti djecu bez moje fizičke prisutnosti. Nisam znala što da radim", dodala je.

Na kraju je uz pomoć ukrajinske organizacije Natalija dobila putovnicu i ukrajinske identifikacijske dokumente za svoju djecu. Zatim je sama putovala preko granice u ruski grad Anapu na sjevernoj obali Crnog mora, prolazeći kroz brojne granične kontrolne točke gdje je morala objašnjavati ruskim vojnicima zašto se nalazi u zemlji.

Putovala je šest dana, usred granatiranja, prije nego što se konačno ponovno susrela sa svojom djecom u veljači 2023. "Ne možete ni zamisliti moje emocije jer su mi djeca sve što imam", kaže.

Yale: U Rusiji se vjerojatno nalazi još 35.000 djece

Dosad je samo 1366 djece vraćeno ili pobjeglo natrag u Ukrajinu, prema ukrajinskoj organizaciji Bring Kids Back. Tim stručnjaka sa Sveučilišta Yale procijenio je da se čak 35.000 djece možda nalazi u Rusiji i na okupiranim teritorijima. Strahuje se da su mnoge odvele ruske snage i poslani su u vojne kampove, u skrb udomitelja ili su ih čak usvojile ruske obitelji.

Kroz opsežno ispitivanje ruskih baza podataka, službenih dokumenata, obiteljskih veza pa čak i satelitskih snimaka ruskih lokacija, službenih zgrada i drugih izvora, tim s Yalea uspio je ustanoviti identitete tisuća djece.

"Ovo je vjerojatno najveća otmica djece u ratu od Drugog svjetskog rata, usporediva s nacističkom germanizacijom poljske djece", rekao je Nathaniel Raymond, izvršni direktor laboratorija za humanitarna istraživanja koji istražuje otmice na Yaleu.

Djeca moraju pjevati rusku himnu

Svjedočanstva nedavno spašene djece otkrivaju da su primala vojnu obuku u kampovima i bila kažnjavana zbog govorenja ukrajinskog jezika. "Morali smo pjevati rusku himnu i crtati trobojnicu", kaže jedno spašeno devetogodišnje dijete.

Djeci se također daje do znanja da će njihovi roditelji snositi posljedice ako se ne budu pokoravala, rekla je Daria Kasjanova, predsjednica Ukrajinske mreže za prava djece koja se zalaže za repatrijaciju otete djece.

Prisilna deportacija i otmica ukrajinske djece nije nova pojava, kažu aktivisti i istraživači. Kasjanova kaže da je svjedočila sličnim otmicama i deportacijama tijekom ruske invazije na Krimski poluotok 2014. godine. Tada je radila na evakuaciji više od 40.000 ljudi iz Donjecka i Luganska, uključujući 12.000 djece.

Zakoni su nedavno promijenjeni kako bi Rusi lakše usvajali ukrajinsku djecu

"Moja je kći tada imala 11 godina, a neki od njezinih prijatelja koji su ostali poslani su u vojne kampove u Rusiju", kaže. Aktivisti se boje da će mnoga djeca nestati u ruskom sustavu udomljavanja, gdje su nedavno promijenjeni zakoni kako bi se ukrajinskoj djeci omogućilo da ih usvoje i udomljavaju ruski državljani.

"Ponekad se događaju slučajevi kada je jedan roditelj na ukrajinskom teritoriju, a drugi je u okupaciji s djetetom. I ako taj roditelj umre ili bude uhićen, tada dijete ostaje samo i pod rizikom da bude stavljeno u sirotište. A ako se to dogodi, u osnovi je nemoguće vratiti dijete. Ona će biti izgubljena", kaže Kasjanova.

Raymond ističe da je istraživanje otmica ključno. "Treba dokumentirati da su ova djeca prisilno deportirana. Ako uzmete dijete iz jedne etničke ili nacionalne skupine i pokušate ga učiniti dijelom druge, to je ratni zločin", kaže. Međunarodni kazneni sud slaže se s tom ocjenom.

"Raspravlja se o teritorijima, a to su naša djeca"

U ožujku 2023. izdao je naloge za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove povjerenice za prava djece Marije Lvove-Belove zbog ratnog zločina nezakonite deportacije ukrajinske djece. Povratak djece i dalje je jedan od ključnih zahtjeva Ukrajine u bilo kakvim mirovnim pregovorima.

"Raspravlja se o teritorijima, a naši ljudi, naša djeca, jesu naši teritoriji. Kako bismo ih mogli prepustiti? To su naša djeca. Oni su Ukrajinci i moraju biti vraćeni. Rusija na njih nema nikakvo pravo", poručuje Ksenija, stručnjakinja za evakuacije iz ukrajinske humanitarne organizacije Helping to Leave.

Raymond dodaje da se djeca sada koriste kao pregovarački alat. "Kad su Rusi pokrenuli program, vjerovali su da će brzo pobijediti, pa su ga osmislili ne da djecu zadrže, nego da kroz njih 'rusificiraju' Ukrajinu. Kako se situacija brzo počela urušavati, njihova je propaganda morala prijeći iz faze prikrivanja odgovornosti u fazu u kojoj se ta djeca koriste kao taoci, sredstvo za ucjene u pregovorima", izjavila je.