Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu, a pogledajte gdje vas danas vodi.

NAKON odlaska u L'oro di Napoli i Park nastavio sam s odlascima u pizzerije u kojima sam već bio, svidjele su mi se i spomenuo sam ih u osvrtima i na top listama, ali nisam stigao napisati poseban osvrt. Jedna od takvih pizzeria kojoj sam na neki način ostao dužan je i Re na Jaruščici, koja uz zagrebački Nu definitivno ulazi i na moj popis pizzerija s najkraćim imenima.

Pizzeria Re je na prvi pogled klasična kvartovska pizzeria, ali postoje dva vrlo bitna razloga zbog kojih to u biti baš i nije. Prvi je razlog blizina zagrebačke Arene i Arena Centra i velik broj onih koji će u Re otići na pizzu tijekom dolaska u kupovinu, na koncert ili utakmicu, a drugi je razlog po meni puno bitniji.

Što sve nude

Re u svojoj ponudi ima velik izbor jako dobrih napoletanskih pizza, zbog kojih se na Jaruščicu isplati zaputiti i iz drugih dijelova grada. Prvi put Re sam posjetio prošlo ljeto, a sada sam se do pizzerije doslovno probijao kroz hladnoću i snijeg.

Slično kao i Park, sve je ostalo isto kao i prilikom moje prve posjete. Lijepo uređen interijer te ugodna i opuštena atmosfera uz srdačno i angažirano osoblje. Jedino se pomalo neočekivano promijenilo tijesto. Kažem pomalo neočekivano zato što sam prilikom prošlog posjeta bio ugodno iznenađen kvalitetom pizze, prvenstveno okusom i teksturom tijesta.

Sada Re ima nešto drugačije, ali za nijansu još bolje tijesto. Siguran sam da su promijenili vrstu brašna ili su s vremenom doradili i usavršili proces nešto dulje predfermentacije i fermentacije. Možda i oboje. Tijesto je lagano, odlične teksture s nešto debljim i uzdignutim rubovima, a sredina je tanka i mekana, ali ne premekana i prevlažna.

Ono što sam ovaj put već kod prve odrezane kriške zamijetio su rubovi tijesta koji su nešto hrskaviji, a na dodir se osjeti hrapava i zrnata površina. Prvo sam pomislio kako tijesto razvlače u kukuruznom brašnu, ali sam nakon par zalogaja shvatio da se očito radi o semoli.

Naime, semola je grubo brašno dobiveno mljevenjem durum pšenice, a pizza majstori koriste ga kako bi postigli hrskavost i smanjili izgaranje površine tijesta tijekom pečenja. Upravo mi se ta hrskavost tijesta posebno svidjela.

Pizze su velike, zasitne, ali ne preteške. Nije mi vrag dao mira pa sam se doslovno na samom odlasku ipak vratio i potražio pizza majstora, koji mi je rekao da koriste bule čija je masa 270 grama. Bio sam uvjeren da su bule koje koriste između 280 i 300 grama, no očito sam se prevario. Nadjevi su bez ikakve dvojbe vrlo kvalitetni i prate kvalitetu tijesta.

Obične i specijalne

Re u svojoj ponudi ima dvadeset pizza podijeljenih u dvije skupine, obične i specijalne. Upravo u ponudi specijalnih pizza ima nekoliko crvenih i bijelih s izuzetno zanimljivim nadjevima. Pažnju mi je od crvenih pizza privukla Re, pizza kuće s pršutom, rukolom i cherry rajčicama.

Od bijelih su mi itekako zanimljivo izgledale Carota s kremom od mrkve i Istriana, ali sam se i ovaj put odlučio igrati na sigurno pa sam naručio Mortadelu. Osim pizze s mortadelom, naručili smo dvije klasične, Vesuvio i Slavonsku. Slavonska nije pretjerano ljuta, a ljubitelji jako ljute hrane mogu dodatno zatražiti ljuti umak.

Budući da su pizze uistinu odlične napoletane, nadam se da će Re uskoro pojačati ponudu piva. Dobio sam informaciju da su trenutno u fazi izrade nove ponude i promjene pivske karte pa se nadam da će ubaciti i poneko dobro craft pivo.

Cijene se kreću od 8 eura za Marinaru do 13.20 eura za Bresaolu i 13.50 za Carotu. Margherita je 8.10 eura. Većina klasičnih pizza je između osam i devet i pol eura, što s obzirom na uslugu, ambijent i kvalitetu pizze, smatram itekako prihvatljivim.

Nisam ni malo zažalio što sam ponovno posjetio pizzeriju Re budući da se nedvojbeno radi o odličnoj pizzeriji koja ima prilično veliku ponudu jako dobrih napoletanskih pizza.