TUŽNE vijesti nedavno su stigle iz australske pustinje - ostali smo bez čovjeka koji je oživio prirodnu silu Lorda Humungusa, jedne od ikona ne samo australskog, nego i svjetskog filma. Netko bi rekao i sasvim razumnog čovjeka, kojeg mnogi, nažalost, zbog sado-mazo kostimografije nisu doživjeli na taj način.

Glumac Kjell Nilsson preminuo je početkom srpnja u 77. godini života. Bio je okružen obitelji, a preminuo je u snu, objavili su članovi njegove obitelji i ljudi koji su ga poznavali. Vijest su podijelili u više grupa posvećenih "Pobješnjelom Maxu" i njegovim nastavcima.

Kjell u stvarnosti, naravno, nije imao ćelavu glavu s nekoliko dugih crnih vlasi i venama debelim poput aorte - to je bio dio maske. No izgledao je itekako opako, nećemo se lagati.

Ušao u legendu kao Lord Humungus

Što se tiče 'Ajatolaha Rock'n'Rolle', riječ je o jednom od najlegendarnijih negativaca koje je filmska vrpca zabilježila u svojoj povijesti. Njegova "odjevna kombinacija", u skladu s razornim glasom i zastrašujućim porukama, sijala je strah pustim prostranstvima postapokaliptičnog svijeta franšize Georgea Millera, a gotovo sve njegove replike zaživjele su među obožavateljima i citiraju se i danas. Film "Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik" dobrim je dijelom upravo zahvaljujući njemu ostao omiljeni nastavak serijala za većinu fanova.

Ipak, postoji nekoliko detalja u filmu koji upućuju na to da je Humungus prije apokalipse bio miran i radišan čovjek. Prije svega, tu je njegova obiteljska fotografija koju čuva i koja se na djelić sekunde vidi dok iz kutijice vadi pištolj. Tu je i Lordov emotivan govor o tome kako su svi izgubili nekoga koga su voljeli - pa tako i on.

Skriveni detalj u filmu govori dosta o Humungusu

U njemu, ili barem u nekoj njegovoj ranijoj verziji, krilo se i poznavanje svjetske književnosti. To se može zaključiti kada gledatelj postane slušatelj i dobro naćuli uši tijekom scene u kojoj Lord Humungus maše rukama i prijeti Papagallovoj ekipi u svojem osvetničkom obraćanju. Pokušamo li pritom u mislima zanemariti filmsku glazbu, čut ćemo kako recitira Goetheovu pjesmu "Vilinski kralj" ("Erlkönig" u izvorniku), što samo otvara nova i nova pitanja.

Službeni prijevod ove pjesme glasi:

"Tko jaše kroz noć i kroz vjetrovit dol?
Otac sa svojim sinom je to;
dječaka drži u naručju svom,
čvrsto ga stišće i grije ga on.

- Zašto si, sine, prestrašeno lice skrio?
- Oče, zar ondje nisi vidio
Vilinskog Kralja? Gle krune, gle skut!
- Moj sine, to magla se vije uz put!

"Prelijepi dječače, pođi sa mnom sad!
U mojem domu sve je zlato i sklad;
igrat ćemo ondje prekrasne igre
po cvijeću što šareno prekriva tlo."

- Moj oče, moj oče, zar ne čuješ ti:
šapće i mami me vilenjak zli!
- Smiri se, dijete; kroz suhi čestar
to šumi i huči ponoćni vjetar.

"Dođi, o dođi, dječače moj!
Da začuješ mojih kćeri poj,
da te dvore po cijeli dan
i pjesmom i igrom uljuljaju u san."

- Gle, oče, gle, njišu se tamo kroz lug
kćeri Vilinskog Kralja u krug!
- Ne, sine, to starih vrba je red,
po njima treperi mjesečev sjaj blijed.

"Želim ti ljubav i sreću dati;
ako nećeš sam, silom ću te odvesti."

- Hvata me, oče! Zlo mi je, zlo!
Otac se zgrozi kad začu to.
Potjera konja u brzi kas;
sinov je bivao sve slabiji glas.

Kad stigoše domu u svitanje sivo,
dječak više nije bio živ."

Iz priloženoga možemo zaključiti svašta ili ništa, no prije svega riječ je o još jednom nagovještaju da je Humungus prije apokalipse bio "običan", možda čak i ugledan gospodin. Ova scena čak mu pridodaje i etiketu čovjeka pjesničke duše.

Možda je svoj bodibilderski izgled razvio tek tijekom beznađa, a upravo tada krenuo i divljim putem, koji je podrazumijevao predvođenje horde manijaka u osvajanju teritorija i "benzina". O tome možemo nekom drugom prilikom, a Nilsson, čovjek koji mu je posudio svoje tijelo, u određenoj je mjeri prošao sasvim suprotan životni put.

Od epske uloge do programerske karijere

Kjell Nilsson svojevremeno je bio dizač utega olimpijske razine u rodnoj Švedskoj. Godine 1980. došao je u Australiju kako bi podijelio svoje znanje i pomogao tamošnjim sportašima u pripremama za Olimpijske igre u Moskvi. Tada je upoznao glumicu Kate Ferguson, s kojom se kasnije i oženio. Upravo ga je ona preporučila za ulogu u "Maxu" i tako mu osigurala mjesto u filmskoj povijesti.

Poslije je odigrao tek nekoliko manjih uloga u još nekoliko filmova, no od 1983. potpuno je promijenio profesiju te se sve do umirovljenja bavio menadžerskim poslovima u jednoj australskoj softverskoj tvrtki. Da, Lord Humungus odlazio je na sastanke u poslovnom odijelu, baratao programerskim izrazima i internim šalama, a vjerojatno se čak i smiješio na fotografijama sa seminara... teško je to zamisliti.

Ovih nekoliko šturih biografskih podataka možda pomalo narušavaju maštu kada je riječ o liku Lorda Humungusa, ali Goethe, fotografija iz kutijice i sve što je ikada izgovorio na filmu čuvaju uspomenu na tog epskog negativca upravo onakvom kakva i treba biti.

Slava Humungusu, a prije svega slava Kjellu Nilssonu - dizaču utega, programeru i neočekivanoj kultnoj figuri australskog filma.

"I am gravely disappointed..."