3. STUDENOGA 2006. godine u američka kina stigla je crna komedija Borat (u punom nazivu Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan). Scenarist i zvijezda filma Sascha Baron Cohen nije snimio "još jednu komediju" za širu publiku, već političku provokaciju koja je američku svakodnevicu pretvorila u laboratorij.

Režirao ga je Larry Charles, a Baron Cohen se globalno afirmirao u ulozi kazahstanskog novinara Borata Sagdiyeva - lika koji se u SAD-u navodno želi upoznati s lokalnom kulturom, ali zapravo služi kao katalizator kroz kojeg publika gleda stvarne reakcije stvarnih ljudi.

Pseudodokumentarac koji je otkrivao ono što se inače ne govori naglas

Struktura Borata temelji se na jednostavnoj ideji: glavni lik putuje Amerikom, susreće se s raznim ljudima i pokušava naivno "shvatiti" njihovu kulturu. No, ključno je to da ti ljudi u većini slučajeva nisu glumci. Oni su političari, studenti, prodavači, ultrakonzervativni aktivisti, komičari, farmeri, alkoholičari iz barova i obični prolaznici, i većinom nemaju pojma da su dio filmske satire.

Zbog toga film i djeluje toliko brutalno - publika promatra autentične reakcije društva na "stranca" koji postavlja pitanja bez filtra. Baron Cohen kao performer kreirao je situacije u kojima se od ljudi očekuje da spontano pokažu svoje stavove, a rezultat je često bio neugodan. Lik Borata tako postaje ogledalo, a publika gleda refleksiju društva koje ga dočekuje.

Visoka razina pravnih sporova nakon premijere bila je očekivana posljedica. Nekoliko sudionika pokušalo je tužiti produkciju tvrdeći da nisu bili adekvatno informirani o prirodi projekta.

Kontroverza kao gorivo popularnosti i komercijalnog uspjeha

Reakcije na Borata bile su burne i globalne. Kazahstanska vlada službeno je osuđivala film, tvrdeći da prikazuje izmišljene stereotipe koji nemaju veze sa stvarnošću zemlje. Američke organizacije za ljudska prava upozoravale su na elemente ismijavanja manjina, dok su drugi kritičari tvrdili potpuno suprotno - da film nije ismijavao strance, nego je kroz Boratovu "naivnost" izvlačio realne predrasude Amerikanaca.

Bez obzira na interpretaciju, Borat je bio masivan hit. Fraze poput "Very nice!" ili "High five!" postale su dio mainstream vokabulara. Film je zaradio više od 260 milijuna dolara i dobio nominaciju za Oscara za najbolji adaptirani scenarij.

Ispod šokantnog humora i provokacija krije se iznimno jasna sociološka ambicija - pokazati da komedija može biti metodološki alat za istraživanje društvenih tenzija. Film nije ismijavao samo lika koji glumi stranog novinara; ismijavao je činjenicu da su predrasude često toliko ukorijenjene da se uz malo poticaja spontano pokazuju pred kamerom.