KAD JE FILM First Blood (u Hrvatskoj poznat kao Rambo) krenuo u širu distribuciju 5. studenoga 1982. godine, nitko nije mogao predvidjeti da će priča o usamljenom ratnom veteranu prerasti u jednu od najprepoznatljivijih filmskih saga svih vremena. Dana 5. studenoga, nakon dva tjedna ograničenih premijera, krenuo je u široku distribuciju diljem kinodvorana SAD-a.

Režirao ga je Ted Kotcheff, a u glavnoj ulozi nastupio je Sylvester Stallone, tada već globalna zvijezda zahvaljujući serijalu Rocky. No ovaj film nije slavio pobjedu, hrabrost ni herojstvo, već je bio mračni prikaz Amerike nakon Vijetnamskog rata, zemlje koja se nije znala nositi s vlastitim ranama.

Iako su kasniji nastavci pretvorili Ramba u simbol neumoljivog akcijskog junaka, originalni film bio je nešto sasvim drugo - tragična studija o čovjeku koji ne može pronaći mir jer mu društvo to ne dopušta.

Ratnik bez bojišta

Priča prati Johna Ramba, bivšeg pripadnika Zelenih beretki, koji luta američkim zaleđem tražeći svog suborca iz Vijetnama. Kada otkrije da je njegov prijatelj preminuo od posljedica izloženosti Agentu Orangeu, shvaća da je ostao potpuno sam. U malenom gradiću Hope, u saveznoj državi Washington, nailazi na šerifa Willa Teaslea (Brian Dennehy), koji u njemu vidi prijetnju, a ne čovjeka.

Ono što slijedi nije klasičan sukob između dobra i zla, već sudar dvaju svjetova. Rambo je vojnik koji je naučen preživljavanju, dok Teasle utjelovljuje sitni autoritet provincijske moći. Kada policija Rambu oduzme dostojanstvo i nasilno ga ponizi, u njemu se probudi sjećanje na rat - trauma koja nikada nije nestala. Bježi u šumu, a potraga za njim pretvara se u borbu između preživjelog vojnika i sustava koji ga je stvorio, a zatim odbacio.

Film razbija očekivanja akcijskog žanra: nema klasičnog negativca, nema pobjednika. Sam sustav postaje prijetnja, a Rambo, iako smrtonosno opasan, nije zločinac, nego simbol izgubljene generacije.

Heroj, žrtva ili duh Amerike

John Rambo nije junak u tradicionalnom smislu. On je slomljen čovjek, simbol veterana koji se vratio iz rata samo da bi shvatio da dom više ne postoji. Stallone ga tumači s neočekivanom ranjivošću: iza mišića i šutnje skrivaju se očaj, bijes i krivnja.

Kultna završna scena, u kojoj Rambo konačno progovara o svojim iskustvima iz Vijetnama, ostaje jedan od najpotresnijih trenutaka američkog filma osamdesetih. Njegov monolog nije ispovijed ratnika, već vapaj čovjeka koji ne zna živjeti u svijetu bez neprijatelja.

Film o Americi koja se boji vlastitih heroja

Unatoč reputaciji akcijskog klasika, First Blood je prije svega antiratna drama. Film istražuje teme traume, socijalne isključenosti, policijske brutalnosti i sistemske nepravde. Rambo nije pobjednik, nego žrtva. Nije osvetnik, već čovjek koji pokušava preživjeti u društvu koje se odreklo svojih sinova.

Kotcheff film režira s dozom dokumentarističkog realizma - bez glamura, bez pretjerivanja. Šume Britanske Kolumbije, u kojima je film sniman, postaju prirodni produžetak Rambove psihe: hladne, mračne i neprohodne. Kamera hvata njegovu izolaciju, njegovu stalnu spremnost na bijeg, njegovu nemogućnost da se vrati među ljude.

Ritam filma daleko je sporiji od kasnijih nastavaka - umjesto spektakla, naglasak je na preživljavanju, strahu i tišini. Svaka scena nasilja djeluje neizbježno, ali nikad trijumfalno.

Kako je tragedija postala franšiza

Zanimljivo je da je izvorni roman Davida Morella, na kojem se temelji film, imao puno mračniji kraj - Rambo je na kraju trebao počiniti samoubojstvo. Stallone, koji je sudjelovao u pisanju scenarija, inzistirao je na drugačijem završetku: njegov Rambo preživljava. Taj detalj promijenio je sve. Umjesto tragedije, dobili smo otvoreni kraj i temelje za franšizu koja će u desetljećima koja slijede junaka pretvoriti u ikonu pop kulture.

Kasniji nastavci pretvorili su Ramba u idealiziranog akcijskog ratnika, oličenje američke moći i domoljublja. No prvi, film ostaje introspektivan, surov i emocionalno iskren. U njemu nema ideologije, samo bol, zbunjenost i gnjev.

Recepcija, utjecaj i kulturno nasljeđe

Iako su očekivanja bila skromna, First Blood je postigao ogroman uspjeh - s budžetom od 15 milijuna dolara zaradio je više od 125 milijuna diljem svijeta. Kritičari su istaknuli njegovu napetost, vizualnu jednostavnost i neočekivanu dubinu. Neki su ga, doduše, pogrešno shvatili kao glorifikaciju nasilja, ne prepoznajući antiratnu poruku ispod površine.

Utjecaj filma proteže se daleko izvan granica žanra. First Blood je otvorio prostor za akcijske junake s moralnim i psihološkim slojevima, preteču likova poput Jasona Bournea ili Jacka Reachera. Istodobno, Rambo je postao simbol - s jedne strane oličenje američke snage, a s druge prikaz njezine moralne praznine.