Duboko ispod naših nogu, na granici između Zemljinog plašta i jezgre, nalaze se dvije goleme strukture koje desetljećima zbunjuju znanstvenike i prkose prevladavajućim teorijama o nastanku našeg planeta. Nova studija, objavljena u časopisu Nature Geoscience, nudi provokativno objašnjenje - njihovo formiranje moglo bi biti usko povezano s evolucijom života na Zemlji, piše Futurism.
Riječ je o nakupinama guste, vruće stijene veličine kontinenata koje se nalaze gotovo 3000 kilometara ispod površine, jedna ispod Afrike, a druga ispod Tihog oceana. Njihovo postojanje otkriveno je praćenjem seizmičkih valova, koji su ukazali na značajne razlike u sastavu okolnih stijena. Tim istraživača predvođen geodinamičarom Yoshinorijem Miyazakijem sa Sveučilišta Rutgers smatra da ove strukture nisu slučajnost.
"Ovo nisu nasumične neobičnosti", rekao je Miyazaki u izjavi. "Oni su otisci prstiju najranije povijesti Zemlje. Ako možemo razumjeti zašto postoje, možemo razumjeti kako je naš planet nastao i zašto je postao nastanjiv", dodao je.
Trenutne teorije pretpostavljaju da je rana Zemlja prije više milijardi godina formirala svoj plašt iz golemog oceana magme. S vremenom se gušći materijal odvajao od rjeđeg, slično kao što se "smrznuti sok odvaja na slatki koncentrat i vodeni led", stoji u priopćenju. Međutim, dokaze za tu teoriju bilo je teže pronaći nego što se očekivalo. Umjesto pravilnih slojeva, seizmička očitanja otkrila su nepravilne nakupine koje usporavaju seizmičke valove.
"Ta kontradikcija bila je polazna točka", objasnio je Miyazaki. "Ako krenemo od magmatskog oceana i napravimo izračune, ne dobivamo ono što vidimo u Zemljinom plaštu danas. Nešto je nedostajalo."
Miyazaki i njegovi kolege modelirali su uvjete koji su postojali prije više milijardi godina. Otkrili su da je sporo curenje silicija i magnezija iz Zemljine jezgre moglo "kontaminirati" ocean magme na dnu plašta, sprječavajući njegovo ravnomjerno skrućivanje i rezultirajući današnjim grudastim sastavom.
"Ono što smo predložili jest da bi to moglo dolaziti od materijala koji curi iz jezgre", rekao je Miyazaki. "Ako dodate komponentu jezgre, to bi moglo objasniti ono što sada vidimo."
Ovaj proces možda je omogućio Zemlji da se dovoljno ohladi, što je potaknulo vulkansku aktivnost i naposljetku utjecalo na formiranje atmosfere. To bi također moglo objasniti zašto su drugi planeti, poput Venere i Marsa, postali svjetovi u kojima ne može nastati život kakav poznajemo, dok je Zemlja procvjetala.
"Zemlja ima vodu, život i relativno stabilnu atmosferu", objasnio je Miyazaki. "Venerina atmosfera je 100 puta gušća od Zemljine, a Mars ima vrlo tanku atmosferu. Ne razumijemo u potpunosti zašto je to tako", dodao je. "Ali ono što se događa unutar planeta, odnosno kako se hladi, kako se razvijaju njegovi slojevi, moglo bi biti veliki dio odgovora."
"Zasad je ovo tek početak teorije koja bi nam, unatoč tome što ima vrlo malo tragova, mogla dati malo više sigurnosti o tome kako se Zemlja razvijala i zašto je tako posebna", zaključio je istraživač.