Znanstvenici nastavljaju istraživati kako produljeni boravak u mikrogravitaciji utječe na zdravlje astronauta. Poznato je da boravak u svemiru ubrzava gubitak koštane mase, uništava krvne stanice i stvara pritisak na oči, što može dovesti do problema s vidom. Nova studija, međutim, otkriva da i ljudski mozak, smješten unutar lubanje u cerebrospinalnoj tekućini, trpi iznenađujuće opipljive promjene uslijed mikrogravitacije, piše Futurism.
Kako je navedeno u novoj studiji međunarodnog tima istraživača objavljenoj u časopisu PNAS, mozak se "pomakne prema gore i unatrag unutar lubanje nakon svemirskog leta, pri čemu senzorna i motorička područja pokazuju najveće pomake". Istraživači su također otkrili da se oblik mozga deformira na mjerljive načine, a te se promjene samo ponekad vrate u normalu unutar šest mjeseci nakon povratka na Zemlju.
Ovo značajno otkriće dodatno naglašava dugoročne zdravstvene rizike boravka u svemiru i moglo bi utjecati na buduća svemirska istraživanja. "Zdravstvene implikacije i implikacije na ljudsku izvedbu ovih pomaka i deformacija mozga povezanih sa svemirskim letom zahtijevaju daljnje proučavanje kako bi se utrlo put sigurnijem istraživanju svemira s ljudskom posadom", napisali su istraživači.
Tim je analizirao podatke magnetske rezonancije (MRI) 26 astronauta i usporedio ih s kontrolnom skupinom. Usporedni podaci prikupljeni su tijekom "dugotrajne studije mirovanja u krevetu s nagibom glave prema dolje", koja je uključivala 24 sudionika koji nisu astronauti. Njima je naloženo da leže pod nagibom od šest stupnjeva s glavom ispod razine stopala do 60 dana.
Rezultati su pokazali da je svemirski let uzrokovao pomicanje mozga astronauta prema gore i natrag, a stupanj pomaka bio je povezan s trajanjem izloženosti svemiru. Mozgovi sudionika u studiji mirovanja također su se pomaknuli unatrag, ali ne i prema gore u istoj mjeri kao kod astronauta, što sugerira da svemirski let ima izraženiji učinak.
Znanstvenici su primijetili da su astronauti koji su proveli dulje vrijeme u svemiru imali više poteškoća s ponovnim uspostavljanjem ravnoteže nakon povratka. "Ljudi koji su išli na godinu dana pokazali su najveće promjene", izjavila je za NBC News Rachael Seidler, koautorica studije i profesorica fiziologije i kineziologije na Sveučilištu Florida.
"Još uvijek je bilo nekih promjena vidljivih kod ljudi koji su išli na dva tjedna, ali trajanje se čini ključnim faktorom." Promjene su bile posebno značajne kod onih koji su u svemiru proveli više od šest mjeseci.
"Radi se o nekoliko milimetara", pojasnila je Seidler, "što ne zvuči kao velik broj, ali kada govorite o pokretu mozga, to zaista jest." Dodala je kako je "takva promjena vidljiva golim okom".
Iako su se oporavili šest mjeseci nakon svemirskog leta, neke od deformacija su se zadržale i nakon tog razdoblja kod dijela astronauta. Ono što je iznenadilo istraživače jest nedostatak ozbiljnih simptoma, poput glavobolja ili kognitivnih oštećenja, tijekom i nakon svemirskog leta. Znanstvenici priznaju da je veličina uzorka u studiji bila ograničena, što znači da se nalazi možda ne mogu generalizirati.
Mnoga pitanja ostaju otvorena, uključujući kako točno svemirski let utječe na pojedine regije mozga te koje su kratkoročne i dugoročne zdravstvene posljedice ovih promjena.
"Ako ste bili na Marsu s jednom trećinom Zemljine gravitacije, ili na Mjesecu s jednom šestinom Zemljine gravitacije, hoće li trebati tri ili šest puta dulje da se vratite u normalu?" pita se Mark Rosenberg, docent neurologije na Medicinskom sveučilištu Južne Karoline, koji nije bio uključen u studiju.
"Bilo da to želimo priznati ili ne, s vremenom ćemo postati svemirska vrsta. To je samo pitanje vremena. A ovo su samo neka od neodgovorenih pitanja koja moramo riješiti", zaključio je.