KAKO dišete?
Osnovne karakteristike prirodnog disanja su disanje na nos, neprekidnost i potpunost. To su uvjeti za dobivanje potrebne količine kisika, za ravnotežu plinova u organizmu, za čišćenje od štetnih tvari te za poticanje parasimpatičkog živčanog sustava. Svjesno disanje portal je za svjesno življenje u sadašnjem trenutku. Svjesnim disanjem možemo odagnati i nadvladati strah, uzbuđenje, ali i umor.
Disanje na nos
Disanjem na nos filtrirani i zagrijani zrak ulazi u donje režnjeve pluća povezane s parasimpatičkim živčanim sustavom. Parasimpatički živčani sustav izaziva opuštajuće reakcije tijela, povezan je s jačanjem imuniteta, probave i cirkulacije, usporenim radom srca, nižim krvnim tlakom i nižim razinama šećera u krvi. Disanjem na usta zrak ulazi u gornje režnjeve pluća čime se stimulira simpatički živčani sustav povezan s degenerativnim reakcijama organizma, reakcijama na stres.
Osim filtriranja i zagrijavanja zraka u nosu, u snažno prokrvljenim membranama stijenki nosa odvija se važna izmjena energije. Disanje na nos uzrokuje stvaranje znatno veće količine dušikovog oksida koji pruža mnogo zdravstvenih dobrobiti. Dušikov oksid u tijelu djeluje kao neurotransmiter, imunoregulator te širi krvne žile. Istraživanja su pokazala da minimum 50 posto dušikovog oksida nastaje u nosnim putevima, a i apsorbira se u nosu. Ravnotežu plinova, kisika i ugljičnog dioksida, omogućava udisanje i izdisanje na nos.
Neprekidnost disanja
Prirodno disanje je disanje bez pauza, odnosno povezano disanje. Ljudi su naime jedina bića koja dišu i dosljedno i nesvjesno čine pauze u ciklusu disanja. Ako se uznemire ili uplaše, povezano disanje psa ili mačke ubrzava se i pojačava kako bi postali svjesniji i unijeli što više kisika u organizam. Za razliku od životinja, kada se mi uznemirimo ili uplašimo, posve prestajemo disati ili počnemo disati neravnomjerno. Svjesno povezano disanje omogućava nam svjesnost i unos veće količine kisika u organizam.
Potpuno disanje
Osim što radimo pauze u disanju, po navici koristimo manje od 20 posto kapaciteta pluća. Nedovoljan kapacitet disanja obilježava između ostalog osjetno kraća faza izdisanja nego faza udisanja. Na taj način ne izbacuje se dovoljna količina ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid koji na taj način ostaje u tijelu polako, ali sustavno slabi cijeli organizam. Pravilno disati znači potpuno udahnuti i izdahnuti i pritom iskoristiti puni kapacitet pluća kako bismo sve stanice našeg tijela opskrbili dovoljnom količinom kisika. Zbog toga u disanje moraju biti ravnomjerno uključeni prsa – prsno disanje, rebra – bočno disanje i trbuh – abdominalno disanje.U idealnom slučaju, svakim udahom udahnemo 2,5 litre zraka. U svakodnevnom se životu „zadovoljavamo“ s otprilike pola litre. Za potpuno disanje potrebno je pravilno držanje gornjeg dijela tijela.
Vježba potpunog disanja počinje potpunim udahom: pustite da zrak prvo uđe u donji dio pluća, a zatim u cijela pluća. Primijetite da se prvo „napuhuje“ trbuh, zatim se šire rebra, gornji dio prsnog koša te se zatim ključne kosti podižu prema gore. Bez pauze, izdahnuti treba obrnutim redoslijedom, odnosno prvo se spuštaju ključne kosti i prsni koš, slijede rebra i na kraju trbuh.
Ritam disanja
Naše tijelo predstavlja složeni energetski sustav u kojem su disanje, otkucaji srca i moždana funkcija povezani u neprekidnom ritmu. Svjesnim disanjem usklađuju se biološki ritmovi te se tako sinkronizirani međusobno pojačavaju. Međusobna povezanost, zavisnost bioloških ritmova najbolji je pokazatelj zdravlja.
Svatko može naučiti usklađivati autonomne biološke ritmove. Frekvencija disanja od šest udaha/izdaha u minuti jest prirodni ritam fluktuacija ostalih bioloških funkcija.
Kao rezultat, svjesnog ili nesvjesnog, disanja u usklađenom ritmu događa se sinkronizacija bioloških ritmova koje pridonosi:boljem radu imunološkog sustava, smanjenju upala i boljoj regulaciji razine šećera u krvi.Sinkronizacija tjelesnih funkcija najbolje se postiže svjesnim vježbama disanja.
Kako djecu opterećenu stresom ponovno naučiti prirodnom disanju na nos s opuštenim trbuščićem?
Kao i uvijek, djeca najviše uče iz svakodnevnih situacija i primjera svojih roditelja. Stoga vježbama prirodnog disanja u svakodnevnim situacijama, uključujući tjelovježbu, koje ćete sami redovito i dosljedno izvoditi učite djecu.
Učite djecu dok spavaju. Primijetite li da dišu na usta, pod uvjetom slobodnih dišnih puteva zatvorite im usta podizanjem brade kako bi ih potaknuli na disanje kroz nos.
I konačno, učite djecu kroz igru. U svakodnevnim situacijama na kreativan način potaknite djecu na pravilno disanje. Podsjetite ih na pravilno držanje i pripremite im izazove.
Udišite i izdišite kroz nos!