Foto: Shutterstock
KULTOVI će se uvijek vezivati za velika imena, to im stoji i u definiciji.
Ian Haworth, bivši član jednog takvog kulta, vodi Informativni centar za kultove u Velikoj Britaniji od 1987. godine. Tamo on i njegov tim ljudima nude informacije, ali i pomoć onima koji žele napustiti određenu sljedbu, kao i onima koji su taj korak već napravili. U razgovoru za Vice pokušao je demistificirati neke činjenice vezane upravo uz fenomen kultova.
Kako si završio u kultu?
Jednog dana bio sam u shoppingu i upoznao ženu koja me pitala mogu li joj pomoći s anketom. Pristao sam. Potom mi je rekla da bih vjerojatno bio zainteresiran pridružiti se zajednici koju ona predstavlja govoreći: "Ne misliš li da je vrijeme da nešto i vratiš zajednici, umjesto da joj cijelo vrijeme nešto oduzimaš kao što to radi većina ljudi?". Pričali smo, nakon toga uslijedio je odlazak na kavu, nakon toga odlazak na gledanje filma. U pauzi su ljudi počeli dolaziti u prostoriju noseći hranu. Platio sam dolar i pol sudjelovanje pa sam mislio da će se to time prebiti.
Onda sam odlučio otići zapaliti cigaretu, kad mi je netko prišao i rekao: "Oh, nismo znali da pušiš. Možeš pušiti tu vani, ali jesi li ikad razmišljao o prestanku?". Mjesec dana prije toga liječnica mi je rekla da ću umrijeti do 40. ako ne prestanem pa su me ovom temom zainteresirali. Nudili su mi tečaj od četiri dana i garantirali uspjeh. Na kraju tečaja dao sam im sav novac koji sam imao, odlučio im posvetiti čitav svoj život i dati otkaz na poslu.
To je bilo brzo. Kako si na kraju otišao?
Potpuno sam se promijenio kao osoba, ali ja to, naravno, nisam znao. Moji prijatelji su znali, moj cimer je znao. Ljudi su me se bojali, ljudi su me žalili, ljudi su imali niz različitih emocija, ali nisu znali što da naprave. Ljudi na poslu bili su šokirani mojom idejom da dam otkaz jer mi je jako dobro išlo. U posljednjem mjesecu mog rada skupina (PSI Institucija za razvoj uma, koja više ne postoji) raskrinkana je u medijima. Ja još nisam bio programiran protiv medija pa sam bio otvoren za informacije iz tog izbora. To je oživjelo kritičnu stranu mog uma i uspio sam otići. I potom prošao kroz period od 11 mjeseci ozbiljnog odvikavanja.
Vjeruješ li da inteligentni, obrazovani ljudi prije mogu podleći takvom nečem nego oni koji se smatraju kaotičnima ili nestabilnima?
Ideja o "ljudima u problemima" je vječni mit. Ljudi vole zamišljati da se to samo takvima događa jer se ne žele osjećati "ranjivo". Ne koristim riječ "ranjivo" često, ali tvrdim da smo vrlo ranjivi prema tehnikama raznih skupina. Pokojni dr. John G Clark, kojeg puno citiram, kazao je da su najsigurniji ljudi oni mentalno bolesni. Najlakše je regrutirati one s budnim, znatiželjnim umovima koji žele debatirati o raznim temama s drugim ljudima. Uzmite osobu snažnih stavova i stavite je u kult. Tehnike koje se upotrebljavaju slomit će je jako, jako brzo. Što ste pametniji i zdraviji to vas je jednostavnije kontrolirati. Nažalost, takva je realnost.
Koji su primarni motivi za regrutiranje ljudi u kultove?
Najčešće su to ljudi i novac. Neki samo uživaju u moći koju imaju nad masom ljudi, drugi žele zgrnuti bogatstvo, a neki čak imaju ambicije osvojiti svijet. Onda su tu neki koji stvarno vjeruju da su Bogovi ili nešto slično. Takvi su često mentalno bolesni. Dakle, ima različitih "vođa" i različitih motiva, ali najčešći su kontrola ljudi i novac.
Infiltriraš li se nekad na sastanke kulta da bi došao do informacija?
Ne, to bi bilo glupo. Njihove tehnike funkcioniraju na svakome, uključujući i mene.
Što obično potakne čovjeka da pokuša izaći iz kulta i potraži pomoć?
Budući da kultovi koriste tehnike kontrole uma da bi regrutirali ljude, um osobe kontrolira skupina. Dakle, osoba nema kontrolu nad svojim normalnim misaonim procesima, odnosno nije u stanju kritički prosuđivati. Postanete netko drugi. Ipak, ono što je zajedničko svima jest da svi imamo nešto što može reaktivirati kritički um. Može to biti nešto što vidite ili čujete, a niste to trebali vidjeti niti čuti. Primjerice, ako ste "programirani" da će ljudi biti agresivni i zli prema vama, a oni su dobroćudni, i to bi moglo biti nešto što će sve poremetiti.
I koliko su onda kultovi aktivni u nastojanju da vrate člana?
To varira. Najčešće ljudi koji su u grupi vjeruju da će im se nešto užasno dogoditi ako odu. Pa nije čudno da netko iz grupe pokuša posegnuti za bivšim članom kako bi ga "spasio".
Jesu li tehnike uvijek psihološke ili si se susretao i s nasiljem i fizičkim prijetnjama?
Bio sam u kontaktu s ljudima koji su izašli iz kulta i umrli. Bio je jedan slučaj koji je trebao završiti na sudu - vlada je razmatrala određenoj skupini skinuti status humanitarne udruge, a ključni svjedok, koji je bio bivši član, pronađen je objašnjen. Neki ljudi govore da je u pitanju bilo ubojstvo, drugi da je bilo samoubojstvo. Ja ne znam.
Jedan tip s kojim sam pričao u Kanadi pobjegao je od organizacije i bio je jako potresen. Ja s ljudima inače pričam samo preko telefona, ali ponudio sam mu da se sretnemo. Bio je na fakultetu i imao puno posla jer su mu upravo trebali početi ispiti pa sam mu predložio da ga netko nazove dva puta tjedno dok traju ispiti kako bismo se uvjerili da je sve u redu. Pristao je na to.
Nakon ispita pronađen je razrezanog grla i ponovo, neki kažu da je to bilo samoubojstvo, drugi da je bilo ubojstvo. Policija je kazala da je bilo samoubojstvo. Njegova obitelj tvrdi da je ubojstvo. Njegov je otac liječnik koji je tvrdio da na mjestu na kojem je pronađen nije bilo dovoljno krvi da bi u pitanju bilo samoubojstvo.
Što se može napraviti da se spriječe djelovanja takvih skupina?
Vlade moraju shvatiti da terorističke skupine ne djeluju samo izvan granica zemlje, već da postoje i oni koji od ljudi čine radikale u njihovom vlastitom domu. Bivši članovi kultova su izvor informacija. Bilo bi dobro da postoji edukacijski program koji će društvu pomoći da shvati kako kultovi operiraju.