NA PRVI pogled zvuče neobično, možda čak i nepraktično, ali ove prehrambene navike nisu slučajnost. Ljudi diljem svijeta stoljećima jedu, piju i sjede na načine koji nama izgledaju pomalo čudno - i često upravo ti rituali pomažu njihovom zdravlju, probavi i dugovječnosti.
U mnogim dijelovima svijeta jelo bez pribora nije znak nepristojnosti nego dio kulture - i, kako se sve češće otkriva, ima i svojih zdravstvenih prednosti. U Indiji, Etiopiji i dijelovima Bliskog istoka jede se rukama, najčešće koristeći kruh kao alat (npr. indijski roti ili etiopska injera).
Ovakav način jedenja usporava obrok, što omogućuje bolju kontrolu apetita i veću svjesnost o tome koliko jedemo. Osim toga, istraživanja sugeriraju da kontakt ruke i hrane može pomoći u aktivaciji probavnih enzima, jer započinje proces probave već dodirom i mirisom.
U Japanu i Koreji tradicionalno se jede sjedeći na podu, često prekriženih nogu za niskim stolom. Osim što promovira ravnotežu i fleksibilnost, ovakvo sjedenje aktivira mišiće trupa i potiče pravilno držanje. No još zanimljivije - ustajanje s poda nakon obroka zahtijeva aktivaciju više mišićnih skupina, što dugoročno pomaže u održavanju mobilnosti, osobito u starijoj dobi.
Dok mi najradije završimo obrok s kavom ili nečim slatkim, u Kini i mnogim arapskim zemljama uobičajeno je popiti topli biljni čaj - često zeleni, crni, s mentom ili đumbirom. Topli napitak pomaže probavi, a neka istraživanja pokazuju da toplina napitka potiče rad crijeva i brže razgradnju masnoća.
Čaj s mentom ili komoračem također smanjuje nadutost, pa nije ni čudo što je to piće izbora nakon teže hrane.
U mnogim kulturama obrok započinje juhom ili toplim temeljcem, a negdje se jede i uz svaki slijed. Korejski kimchi jjigae ili vijetnamska pho nisu samo ukusni - oni pripremaju želudac za ono što slijedi.
Juhe s povrćem i kostima bogate su mineralima, a njihov topli, tekući oblik pomaže da se hrana lakše probavi i nutrijenti brže apsorbiraju. Također, početak obroka juhom često znači da ćemo pojesti manje - jer signal sitosti stiže ranije.
U Italiji i Francuskoj nije neobično da ljudi nakon obroka ostanu sjediti, razgovarati i odmarati. Taj običaj, poznat i kao digestif time, zapravo ima znanstveno uporište - sjedenje i mir prije aktivnosti pomažu optimalnoj probavi, jer se krv usmjerava prema probavnom sustavu, a ne prema mišićima.
Osim toga, taj društveni element za stolom - bez zurenja u ekrane i žurbe - povezuje se s manjim rizikom od prejedanja i boljom regulacijom tjelesne težine.